Bilo je svakakvih nagađanja, čuđenja zbog toga što izuzetno talentirani 18-godišnji stoper još nije potpisao profesionalni ugovor s Dinamom. No sada se i to dogodilo, Joško Gvardiol potpisao je profesionalni petogodišnji ugovor s plavima. O njemu su svi treneri koji su ga vodili govorili samo biranim riječima, svi mu predviđaju vrhunsku karijeru. Sada je i brigu oko ugovora skinuo s pleća.
Zašto se tako dugo čekalo na vaš potpis ugovora?
– Iskreno, bili su neki detalji koje su moji agenti “peglali” s klubom, ali ništa posebno. Ionako sam imao ugovor s Dinamom i ni u jednom trenutku nisam razmišljao da bi moglo završiti drugačije od onoga kako je završilo.
Za ovo treniram cijeli život
Je li vas to činilo nervoznim?
– Ni najmanje. Znao bih pitati menadžera Marijana Šišića kako teku pregovori, on mi je odgovorio da je sve pod kontrolom i to mi je bilo dovoljno. Kada mi je javio da je sve gotovo, bio sam zaista sretan.
Već ste neko vrijeme s prvom momčadi, kako biste opisali svoj boravak u njoj?
– Kao djetetu koje je rođeno u Zagrebu i koje je cijeli život sanjalo da igra za Dinamo, ovo je ispunjenje sna. Imam veliki respekt svaki put kada prođem ‘hodnikom legendi’ na putu u svlačionicu, kada vidim te fotografije Šukera, Bobana, Prosinečkog… I sada sam ja taj koji je dio te svlačionice. Ponekad se trebam uštipnuti da se uvjerim kako to nije san.
Počeli ste više igrati, jeste li zadovoljni?
– Pa zato treniram cijeli život. Moram biti zadovoljan jer sam svjestan koliko to znači meni i roditeljima, koliko je tu bilo truda i odricanja. Pokušavam iz svake utakmice izvući nešto korisno, neku pouku ili savjet od Théophilea ili Dilavera te to prakticirati. I zato je Dinamo sjajna sredina za mladog igrača, jer ste okruženi kvalitetom koja vas svaki dan ispravlja.
Kakva je razlika igrati u paru s Théophileom ili Dilaverom?
– Zapravo nema razlike jer su obojica igrači s golemim iskustvom. Puno energije troše kako bi me ispravljali, učili i poticali da se opustim u igri. Neprocjenjivo je imati takve karakterne osobe uz sebe. Tu je i Livaković iza nas. Mislim da nema igrača koji ne osjeća dodatnu sigurnost kada je vratar takve kvalitete iza tebe.
Sad kad ste potpisali, imate li nekakav novi cilj?
– Neki moji vršnjaci jedva čekaju otići nekamo u Europu i nije ih briga hoće li tamo igrati ili sjediti na klupi. Mogao sam i ja tako. No nije mi palo na pamet. Meni je cilj bio doći do Dinama i ostaviti neki trag. Postati trofejni igrač i vratiti dio duga za sve ono što mi je klub pružio kao djetetu. Tek kada ispunim te ciljeve, okrenut ćemo novu stranicu.
Novi je trener Igor Jovićević, kakvi su vam dojmovi?
– Nije on novi trener za mene jer sam ga dovoljno upoznao igrajući za juniorsku momčad u Ligi prvaka i u B momčadi. O šefu najbolje govore dvije stvari; gdje god je bio, imao je rezultate iznad očekivanja i njegove je momčadi krasila dobra atmosfera. Siguran sam da će tako biti i u Dinamu. Dečki su ga prihvatili i polako usvajaju njegovu nogometnu filozofiju. Bit će to dobro.
Dinamo nije igrama blistao u nastavku nakon korone, je li to zbog duge stanke ili promjene trenera pa vam svima treba vremena?
– Treba neko vrijeme da se to posloži. Nove su ideje, posebne okolnosti i treba se prilagoditi. Bilo bi lako da se ujutro ustanemo i odmah budemo “na ti” s novom taktikom i nekim novim zahtjevima. No to je nemoguće.
Hoće li sad kad ste matematički prvaci biti teže pronaći motiv?
– Ne mogu govoriti u ime drugih, ali mogu u svoje ime: svima nama bi trebao biti motiv to što igramo za Dinamo. Zar me netko treba dodatno motivirati što se bavim najljepšim poslom na svijetu, igram za klub koji volim najviše na svijetu i još me netko plaća za to?
Kako ste proslavili naslov?
– Bit će vremena za slavlje kada završi sezona. Čestitali smo si i već drugi dan bili na treningu. Ovo vrijeme treba iskoristiti da se što bolje pripremimo za europske kvalifikacije. Od Europe se živi…
Ja sam vojnik kluba
Mlada momčad igrat će na završnom turniru Lige prvaka u Nyonu, biste li voljeli biti dio te momčadi?
– Ja sam vojnik Dinama i, ako mi kažu da treba ići u Nyon, bit ću prvi u avionu. Mislim da Dinamo ima lijepu priliku jer te dvije utakmice dijele ga od one u kojoj se boriš za naslov prvaka Europe.
Bilo je puno zanimanja europskih klubova za vas, jeste li razmišljali o odlasku?
– Ne. Ono što nudi Dinamo ne može mi ponuditi nijedan klub na svijetu. Kod kuće sam, igram igru koju volim i igram na visokoj razini. I onda se mi čudimo kada jedan Olmo dođe iz Barcelone u Dinamo i tu postane top igrač. Moramo malo više cijeniti ono što imamo u svome gradu. Ovakve uvjete za razvojni put nećete nigdje naći.
Što biste radili da niste igrač, možda s tatom u ribarnici, koju ste školu završili?
– Pojma nemam. Možda bih pomagao tati u ribarnici, možda bih se našao u nekom drugom poslu. U svakom slučaju bih radio nešto što volim. Završavam Školu za cestovni promet.
Idete li još tramvajem u Maksimir?
– A idem. Iako polažem vozački, još se uvijek nekako najbolje osjećam u tramvaju. Nekada me zna suigrač odbaciti do kuće, nekada odem pješke jer uživam hodati… No, otkako me netko slikao u tramvaju, malo mi je neugodno jer sad svaki put kada uđem netko vadi mobitel – zaključio je Gvardiol kojeg ćemo možda sutra gledati u Maksimiru kad Dinamo (20 sati) igra protiv Osijeka.
Ostani"na zemlji" samo tako mozes ostvarirt svoje snove. l nemoj da te nekakva " manekenka" napravi magarcem.