Iz kosovskoga grada Gnjilana javio nam se jedini hrvatski nogometaš koji nastupa u kosovskoj prvoj ligi, natjecanju Albi Mall Superliga, 30-godišnji Pazinjanin Edi Baša. Njegov klub zove se SC Gjilani, sedmoplasirani je u ligi od deset klubova, a do 1995. godine nosio je ime Crvena zvezda i sredinom 80-ih bio sudionik druge jugoslavenske lige.
– Gnjilane su sat vremena vožnje automobilom udaljene od Prištine i sat vremena od Skoplja. Do protekloga ljeta dvije godine proveo sam u Albaniji, u Kukesiju, pa sam tamo upoznao neke dečke koji su odavde i oni su me pozvali u Gnjilane. Bio sam u to vrijeme bez kluba, nešto sam čekao pa mi se izjalovilo i nisam više mogao čekati. Tako mi je SC Gjilani postao najbolja opcija – kaže Baša, koji bi po prezimenu mogao biti i Albanac.
– I ime i prezime su mi albanski. No ja sam Istranin. Da sam Albanac, prezime bi mi se pisalo Basha.
Problem su tereni
Po čemu vam je SC Gjilani najbolja opcija za nastavak karijere?
– Korektni su ljudi, u smislu plaćanja. Nema nikakvih muljaža – i već po tome meni je ovdje dobro. O. K., nogomet je ovdje malo slabiji, problem su tereni – igra se na umjetnoj travi pa nogomet ne izgleda tako dobro kao što bi mogao biti da su dobri tereni. Kod nas u Gnjilanama također je umjetna trava. Prije je klub imao veći stadion na koji je stalo deset tisuća ljudi, ali sada ga uređuju, pa je negdje zapelo, pa igramo na manjem stadionu, na kojemu je umjetna trava. Tu stane možda dvije tisuće ljudi.
Jeste li kao bivši igrač Hrvatske lige, pa i slovenske (Koper), bosanskohercegovačke (Široki, Željezničar) jedan od boljih igrača u kosovskoj ligi?
– Ova liga nije poznata i razvikana, ali u njoj ima jako dobrih igrača. Osobito u Ballkaniju; vidjet ćete, dobri su to igrači, ne smije ih se podcijeniti. Meni je puno lakše ovdje igrati nego u Albaniji. Tamo je jača liga, bolji su stadioni, tereni, a ovdje sam na Kosovu pronašao sebe. Imam mirnu i stabilnu situaciju, u dobrom sam klubu. Uspio sam donekle svladati i albanski jezik pa se dobro sporazumijevam sa suigračima.
Igra li se grubo na Kosovu?
– Nije tako strašno – smije se Baša pa dodaje:
– Ma samo ta umjetna trava pravi problem, zaustavlja se lopta, ne klizi kao na pravoj travi. Za sada sam ovdje odigrao šest utakmica, postigao sam jedan pogodak, u prošlom kolu kad smo pobijedili Liriju s 1:0.
Biste li preporučili našim nogometašima da dođu igrati na Kosovo?
– Za mlade igrače ovo je dobra liga, dobili bi prostor da se pokažu. Međutim, odavde je teško otići u inozemstvo jer se ta liga ipak slabije prati u odnosu na, primjerice, albansku. Pa ipak, ako je mladi igrač na nekoj prekretnici, ako nema rješenje, kosovska liga sigurno bi mu pomogla. Prva liga je prva liga, kakva god bila.
Kolika su prosječna godišnja primanja profesionalnih nogometaša na Kosovu?
– Ovisi od kluba do kluba. Na primjer, Ballkani može platiti i do osam tisuća eura mjesečno – to je najviše. U drugim klubovima otprilike pet tisuća eura, to se može dogovoriti. Gnjilane su manji grad, miran, sve mi je blizu. Imam stan koji mi plaća klub, a imam i dobro društvo u klubu; tu je jedan Bosanac (Herić), jedan Bugarin (Milev), dvojica Makedonaca (Bajrami, Demiri)... Donedavno sam živio u Tirani, a to je sasvim drukčiji ambijent.
>> Galerija s utakmice Hajduk - Dinamo
Koliko mislite ostati u Gnjilanama?
– Imam ugovor do svibnja 2024. godine, potpisao sam na devet mjeseci.
Jeste li igrali protiv Ballkanija?
– Da, bila mi je to druga utakmica, izgubili smo 1:2 u Prištini. A mogli smo čak i pobijediti. Ballkani je nedavno prodao dvojicu igrača, ali došla su im dvojica novih. Oni su momčad koja već godinama igra zajedno, uigrani su i teže igri. Ne nabijaju, nego baš igraju puno s loptom. Tehnički su dobri, imaju kvalitetu. Najbolja su momčad na Kosovu.
A kakvi su u usporedbi s Dinamom?
– Gledam i pratim Dinamo. Uspio sam pogledati pola sata utakmice s Hajdukom. Dinamo je protiv Ballkanija favorit, ali u nogometu se svašta može dogoditi. I Dinamo je prodao dosta igrača, sada je sigurno malo poljuljan, no ako bude na svojoj razini – na kojoj zna i može biti – onda u Prištini neće imati problema.
Dolazim gledati Dinamo
Ima li Ballkani bučnu, fanatičnu publiku u Prištini?
– Europske utakmice igraju na Nacionalnom stadionu Fadil Vokrri u Prištini. Moglo bi tu biti najviše do deset tisuća gledatelja. Bit ću i ja na toj utakmici.
Poznajete li neke igrače Dinama?
– Osobno ne. Igrao sam s Mišićevim bratom Matijom u Cibaliji, prije sam bio dobar s Majerom i Ivanušecom, jer sam kratko vrijeme bio i u Lokomotivi, pa smo se tada družili.
Za koga navijate u Hrvatskoj ligi?
– Za Dinamo – zaključio je Edi Baša.
Zanimljivo, Dinamo je u Jugoslaviji dva puta bio poražen u Prištini od tamošnjeg prvoligaša: 1984. godine Priština je svladala plave 2:0 u 3. kolu prvenstva Jugoslavije. Dinamo je vodio slavni trener Branko Zebec, a nastupili su: Stojić, Džeko, Z. Cvetković, Munjaković, Lulić, Bogdan, Jurić (od 46. Spajić), Arslanović, Cvjetković, Petrović, B. Cvetković. U sezoni 1986./1987. Priština je u obje utakmice pobijedila Dinamo (pod vodstvom Ćire Blaževića), 2:0 i 2:1. U Prištini je bilo 2:0, a tog 24. svibnja 1987. nastupili su: Stojić, Vujović, Matić, Arslanović, Z. Cvetković, Lesjak (od 90. Kuzmanović), Besek (od 29. Sambolić), Munjaković, Cvjetković, Mlinarić, Bogdanović.
Lijepa prica.Bravo nas Hrvat Edi!