Tekvondaši su u Tokio otputovali s četvero predstavnika i isto toliko kandidata za odličje, a među njima se, statusom prve nositeljice u svojoj kategoriji (67 kg), ističe 23-godišnja Kninjanka Matea Jelić (67 kg). Matea je aktualna prvakinja Europe što je, osim njena neupitna talenta, konkretno uporište za optimizam.
– Ja sam oduvijek znala koliko vrijedim, čak i dok nisam osvajala seniorske medalje, pa sam sada tim sretnija.
Spavala sam u dvorani
Iza nje, baš kao i iza Kristine Tomić (49 kg), Tonija Kanaeta (80 kg) i Ivana Šapine (preko 80 kg), najteže su pripreme u karijeri.
– Trenirali smo četiri puta dnevno i ja sam doslovno spavala u dvorani. Tako mi je bilo lakše, nego da idem u svakoj pauzi između treninga kući. Zapravo, to mi je bio i gušt. Bila sam jako sretna što sam zdrava i što mogu davati sve što imam na svakom treningu. Na nekim prijašnjim pripremama znalo mi je biti psihički teže jer sam bila emotivnija. No sada sam bila pozitivna, sretna što ću dobiti priliku da se borim za svoj san, a to je olimpijsko zlato.
I dok mnogi izbjegavaju pričati o boji odličja za koje se osjećaju spremnim, Matea se ne suzdržava:
– Trener Tomas mi je prije ovih priprema rekao da će me odvesti na novu, višu, razinu. Ja sam već u vrhu, ali nisam još dala svoj maksimum, a sada se osjećam izuzetno spremnom. Ne mogu znati što će se dogoditi, no dat ću sve od sebe i nadam se da mogu osvojiti i zlato. Sve svoje konkurentice itekako poštujem, ali ih istodobno i silno želim pobijediti. Zapravo, dugoročno želim biti najbolja, a ovo je samo jedna prilika više za takav iskorak.
Za takvo što naša je sugovornica čak žrtvovala i kontakte s obitelji:
– Nisam već dugo zagrlila brata, sestru, mamu. Oni se druže s drugim ljudima, a mene je bilo strah toga da me neki nesretni kontakt eventualno onemogući da nastupim.
Prema želji glavnog trenera reprezentacije Tonija Tomasa, svih četvero tekvondaških olimpijaca bilo je u svojevrsnoj izolaciji, s minimalnim kontaktima s vanjskim svijetom, čak i što se tiče telefonskih razgovora. A i u tome je Matea otišla najdalje.
– Promijenila sam broj, a novi imaju samo članovi moje obitelji, treneri i fizioterapeut. Nitko drugi nije me mogao dobiti na telefon. Ne događa se svake godine da se pripremate za Olimpijske igre, za borbe za najveću počast u sportu, stoga sam željela uživati u svakom trenutku tog procesa.
S obzirom na to da u Tokiju neće biti stranih navijača, ni Matea na svom olimpijskom debiju neće na tribinama imati nikoga iz obitelji.
– Nema veze. Možda je i bolje tako jer meni bude teško vidim li koliko je njima teško kada me gledaju dok se ja borim. Zato pobjeđujem i da njima bude lakše.
Mama najstrastveniji navijač
Mora li izabrati između sestre, brata ili mame, tko je najstrastveniji navijač?
– Mama.
Mnoge mame ne mogu gledati svoju mušku djecu kako se bore, a kamoli žensku.
– Moja mama uvijek može gledati kad se borim, nikad se ne skriva. Štoviše, ona bi u borilište ušla umjesto mene samo da može.
Što Matea misli o svojim kolegama tekvondaškim olimpijcima?
– Svi imaju kapacitet za osvajanje medalje jer su već i samim plasmanom na Olimpijske dokazali da pripadaju svjetskom vrhu. Čudo je to što se nas toliko iz tako malo države plasiralo na OI. Svi imamo veliko borilačko srce i to je također naša velika snaga.
Posebno je pohvalila način na koji se Ivan Šapina plasirao na OI, udarcem 91 stotinku prije kraja borbe.
– Ivan je dokaz da borac mora vjerovati u sebe do posljednje stotinke borbe. Super je kada borbu dobiješ na takav način, a katastrofa kada je tako izgubiš. Meni se to, recimo, dogodilo na Svjetskom prvenstvu u Manchesteru. Tada misliš da je cijeli svijet propao, dva – tri sata čini ti se da nema smisla živjeti, no onda se opet digneš i još jači ideš dalje – kazala je Matea, koja je u nedjelju u Olimpijsko selo doputovala iz Tokamachija.
>> Pogledajte i video
