U četiri grada, na dva kontinenta, danas započinju četiri kvalifikacijska turnira 24 reprezentacije koje imaju ambiciju nastupiti na ovoljetnim Olimpijskim igrama. Sveukupno, u Ateni, Rigi, Valenciji i San Juanu, dijele se samo četiri kvote, a ozbiljnih kandidata je puno (Grčka, Slovenija, Hrvatska, Brazil, Letonija, Crna Gora, Španjolska, Bahami, Poljska, Portoriko, Italija...).
A nama se čini, i ne samo nama, da će najžešće biti upravo u Ateni, gdje će svoje olimpijske snove u stvarnost pokušati pretvoriti najbolji hrvatski košarkaši. I to u konkurenciji dviju reprezentacija koje predvode trenutno ponajbolji svjetski košarkaši Luka Dončić (Slovenija) i Giannis Antetokounmpo.
Nebo je najveći atlet Eurolige
A obje te reprezentacije bit će dodatno motivirane – Grci, koji se smatraju košarkaškom silom, da izbore prvi olimpijski nastup nakon 16 godina te Slovenci da izvedu još jedan juriš na olimpijsku medalju. A on je na prethodnim Igrama završio u polufinalu nes(p)retnim porazom od Francuza te poslije i porazom u utakmici za broncu od Australije.
A upravo su spomenuta dvojica igrača – Dončić i Antetokounmpo – silno motivirana. Antetokounmpo da mu karijera prođe bez olimpijskog nastupa, a Dončić da pokuša isprati gorko-slatki okus iz Tokija. Slijedom toga mnogi prognozeri vide upravo tu dvojicu igrača kako u međusobnom dvoboju odlučuju tko će u Pariz i pri tome zaboravljaju da je tu i Hrvatska sa Šarićem, Hezonjom, Zupcem, Smithom...
A baš je toga vrlo svjestan slovenski izbornik Aleksandar Sekulić, koji je za Hrvatsku kazao:
– Ne bih rekao da Hrvatska ima najbolju momčad u posljednje vrijeme, ali bih rekao da igraju najbolje. Imaju jako dobro definirane uloge, u glavnima su Šarić, Zubac i Hezonja, a pridodaje im se i Smith. Ono što me najviše iznenadilo jest da su timski jako dobro povezani i to im daje veću vrijednost nego prije. Svih ovih godina imala je Hrvatska jake pojedince, no čini mi se da dugo nisu imali ovako snažan timski duh.
A kovač je tog timskog duha, uz pomoć kapetana Šarića, izbornik Josip Sesar, nekad i sam reprezentativac. Premda je svima jasno koliko je, i za jedne i za druge, važna ta prva turnirska utakmica (jer dobrim dijelom odlučuje tko će izbjeći Grke u polufinalu), Sesar iz psiholoških razloga pred svojim igračima tu stvar relativizira:
– Ne treba na tu utakmicu sa Slovenijom gledati baš tako sudbonosno. Mi čak i da pobijedimo Sloveniju, utakmica protiv Novog Zelanda, koju igramo samo 18 sati kasnije, može dovesti do zatvaranja kruga. I zato je, iz ove perspektive, ta utakmica puno važnija nego prva. S druge strane, pobjeda u prvoj, na otvaranju turnira, daje ti krila.
Premda se tijekom priprema razgovaralo o drugom suparniku (Novi Zeland), misli našeg stožera ipak su bile usmjerene najviše na prvu utakmicu (utorak, 20 sati) i na to kako zaustaviti Luku Dončića. A puno je načina na koji se pokušavalo zaustaviti Magic Luku, pritom vrlo malo uspješnih. Zapravo, nema tu čiste formule koja jamči potpunu djelotvornost.
– Pokušavali su to u NBA ligi, gdje su veći atlete, pa ga nisu mogli zaustaviti. Mi to moramo pokušati timskom obranom, pripremili smo neke stvari. Imamo obranu koju igramo primarno, no pokušat ćemo mijenjati. Dakako, Dončić je jako inteligentan igrač koji se adaptira na obrane i morat ćemo i mi tu dosta toga mijenjati, miksati, ali i u svemu tome sačuvati svoj ritam. U napadačkoj igri imamo dosta prostora, a u obrani bi nam putokaz trebao biti način kako koji smo je igrali u drugim poluvremenima protiv Brazila i Poljske.
No, nije samo limitiranje Dončića ključ uspjeha.
– Moramo pripaziti i na Prepeliča, koji svojim šuterskim rolama može napraviti veliki problem. Tu je i Nikolić koji, dok Dončić odmara od lopte, može kreirati. Tu je i američki centar Nebo koji je klasičan finišer. Nije on centar kao što je bio njihov prethodni naturalizirani Amerikanac Mike Tobey koji je pogađao izvana, ali s obzirom na Dončićevo razigravanje, njima se Nebo učinio korisnijim za momčad.
I doista, Nebo je letač kojem je, u atletskom smislu, samo nebo granica. Takvog ga doživljava i Danko Branković, centar Bayerna, koji je imao prilike igrati protiv njega.
– Nebo je možda i najveći atlet Eurolige i on će, također, biti zahtjevan zadatak za našu obranu. Većina euroligaških momčadi protiv njega se brani tako da se u "pick and rollu" prvi igrač postavi tako da se u njega zaleti kako se on ne bio uspio zaletjeti i "lansirati". To je najbitnije uz, dakako, skok u obrani odnosno borbu ispod koša. Vjerujem da ga Zubac, Vraneš i ja možemo kontrolirati.
Kako zaustaviti Luku Dončića?
A tko će, i kako, pak pokušavati kontrolirati Dončića zasad je u sferi "poslovne tajne". Šalimo se, no zacijelo će ponešto od tog posla imati i hrvatski Amerikanac Jaleen Smith. Upravo smo njemu postavili "pitanje od milijun dolara" – kako zaustaviti Luku Dončića?
– Vrlo teško pitanje. Vi njega ne možete braniti jer čovjek ima odgovor na svaku vrstu obrane i zato ga moramo energetski potrošiti. Moramo ga natjerati da trči što više, da igra obranu, a nužno je i igrati na granici prekršaja, pokušati mu ući pod kožu i krenuti od toga.
Kako se od Dončića braniti? Jedan na jednoga ili ga udvajati?
– Učinkovit je protiv obje opcije. Treba probati za što manje pomoći jer ako on uključi ostale igrače oni to počnu osjećati i postanu opasniji.
A u svim pričama o ovom turniru, nezaobilazni Dončić plijeni ne samo svojom svestranošću i kreativnošću već i odnosom prema reprezentaciji. Popričali smo o tome nakratko s njegovim ocem Sašom, inače sportskim direktorom Slovenskog košarkaškog saveza.
– Luka prije svega voli igrati košarku, voli se natjecati, a i voli se družiti s kolegama iz reprezentacije. Oni su jako dobra klapa i dobro se zabavljaju, a kada se radi onda se radi udarnički – ispričao nam je tata Dončić.
sve osim teškog poraza bude iznenađenje.