Prošla je godina i četiri mjeseca otkako je Tomislav Steinbrückner preuzeo momčad BSK-a iz Bijelog Brda. Zaintrigirao ga je ambiciozan projekt zbog kojeg je napustio klupu juniorske momčadi Osijeka. Desetak kilometara od Osijeka, u mjestu od samo 2000 stanovnika, stvara se još jedna zanimljiva nogometna priča...
– Zaželio sam se seniorskog nogometa. Kada sam došao, zatekao sam uređen klub. S novim terenom, odnosno tribinom, imamo sve nužne uvjete. Sve je u rukama Jove Vukovića, čovjeka koji financira cijeli projekt. Imamo ozbiljan status i svi će vam kazati da je riječ o stabilnom projektu. Pojačali smo se nekolicinom starijih igrača i odmah su došli rezultati – kaže Steinbrückner.
Naravno da navijam za Bjelka
BSK je trenutačno na drugom mjestu drugoligaške ljestvice s 43 boda, dva manje od vodećeg Dragovoljca. No, u Prvu HNL neće, barem ne ove godine.
– Od svih momčadi koje pretendiraju na Prvu ligu, jedino mi nismo tražili licenciju. Ne možemo u Prvu ligu, no to ne znači da ne želimo biti prvi u Drugoj ligi. Razgovarao sam s predsjednikom i siguran sam da ćemo sljedeće sezone sigurno tražiti licenciju. Malo mu je i žao što je nismo tražili, jer sigurni smo da zadovoljavamo sve uvjete. Malo su nas iznenadili i dobri rezultati...
Dakle, BSK priprema se i za novu razinu, onu prvoligašku...
– Vuković najvećim omjerom financira klub. Ne znam točne iznose, no iz budžeta lokalne zajednice dobivamo nekoliko stotina tisuća kuna, sve ostalo financira predsjednik. Igrači su po plaćama u vrhu Druge lige. Klupske ambicije su razina iznad. U razgovorima s predsjednikom saznao sam da je trenutačno u pregovorima s potencijalnim ulagačima. Ideja je da osmislimo koncept sličan onom u Osijeku. Jer, ako želimo na višu razinu, moramo poboljšati uvjete. Gradila bi se i druga tribina, hotel, poslovni prostori, restoran...
No, to će sigurno značiti ozbiljnije financijske iskorake.
– Naravno, preko noći se sve može promijeniti. Moramo računati i na igračka pojačanja. Mi sada solidno plaćamo igrače, posebice one koji žele u Prvu ligu i koji su već imali takve ponude, poput Romana Gbanea, Marka Dabre ili kapetana Vedrana Dalića... No, oni su ostali kod nas jer je ovo dobra priča. Isto tako, sigurno je da će neki od njih na kraju sezone otići i neće biti lako nadomjestiti njihov izostanak. Posebice govorimo li o igračima poput Dabre koji je postigao 20 pogodaka. Takve igrače nije lako pronaći. Pregovarao je s Osijekom, no nismo ga htjeli pustiti. Neka ga plate, ako ga žele...
Kakve odnose imate s Osijekom?
– Odnosi su trenutačno dobri. Posebice nakon dolaska Nenada Bjelice. S njim sam svojedobno bio i cimer. Ako dođe do gašenja drugih momčadi, siguran sam da će dobar dio igrača iz B-momčadi Osijeka završiti kod nas. Drago mi je da je Osijek posložio sve kockice. Doveli su pojačanja i uložili novac. Ravnopravan su konkurent Dinamu i još su u igri za naslov. Osječanin sam, bio sam trener i igrač te momčadi, naravno da navijam za Bjelka...
Tajna je u zajedništvu
Desetak kilometara od Osijeka osjeća se pravo nogometno ozračje, koroni unatoč...
– Šteta zbog te cijele priče. Na svakoj našoj utakmici bilo bi više od 1500 navijača. Ljudi ovdje vole nogomet. Pa i na zadnjoj utakmici, protiv Cibalije, bilo ih je nekoliko stotina iza žice.
Kako gledate na naš drugoligaški nogomet?
– Vidim da je cijela liga poprilično izjednačena. Slično kao u Prvoj ligi, posebice u gornjem dijelu ljestvice. Ovdje svatko svakoga može pobijediti. Ne možete sigurno kazati da ćete pobijediti bilo gdje. Mi možemo pobijediti svakoga, pa i vodeći Dragovoljac. No, isto tako, možemo izgubiti i od zadnje momčadi nemamo li svoj dan.
Tajna njihova iskoraka je...
– Tajna je u našem zajedništvu. Ja sam dobar trener onoliko koliko je dobar moj stožer. Moji najbliži suradnici su Denis Krstanović, sportski direktor, zatim pomoćnik Aco Borojević, trener vratara Damir Horvat, kondicijski trener Tomislav Zrno i svi ostali u klubu. Također, imamo iskusnu momčad. Patrik Periša vratio se iz Gorice, Dino Gavrić bio je u Osijeku i inozemstvu, tu je i Matija Mišić, brat Josipa Mišića iz Dinama... Prava smo momčad – zaključio je Steinbrückner.
A kaj Vukovar ili Marsonija ne bi mogli igrati drugu ligu s osijekovim igračima?