Od svih nacionalnih sportskih saveza najupečatljiviji ispraćaj svojih olimpijaca upriličio je Hrvatski boksački savez. I dok neki nisu priredili ništa, boksači su organizirali presicu na 17. katu zagrebačkog hotela Westin, s pogledom na Sljeme. A baš tu slavilo se 2015. europsko seniorsko zlato Filipa Hrgovića i bronca Hrvoja Sepa.
Prije no što je Luka Plantić, zajedno sa svojim trenerom Tomislavom Bašićem, dojurio iz Solina, popričali smo sa prvom Hrvaticom u olimpijskom turniru Nikolinom Ćaćić koja je došla u pratnji svog trenera Franje Kristića. A ona je pričala o tome kako u Tokio (u subotu) putuje potpuno mirna, bez debitantskog uzbuđenja.
- Putujem ne odveć uzbuđena. Maštala sam o ovome jako dugo i znam što me čeka. Scenarije sam prošla tisuću puta, sve sam to proživjela u svojim mislima i sada idem napraviti dobar posao.
Što bi za negdašnju svjetsku doprvakinju u uzrastu do 18 godina bio dobar posao?
- Jako dobra izvedba. Nadam se da ću probiti svoje granice, a ja ako probijem vlastite granice onda bi i medalja mogla doći.
Prva hrvatska boksačica na Olimpijskim igrama osoba je koja voli red, rad i disciplinu, a to su odlike i stanovnika zemlje u kojoj će se Igre održati.
- Bilo gdje da idem ja se držim svoje rutine pa će tako biti i u Tokiju.
A to su, zapravo, vojničke osobine pa ne treba ni čuditi što bi Nikolina jednog dana htjela biti profesionalna vojnikinja.
- Da, čini se da će i biti nešto od toga, kada se boksački umirovim.
A do tada bi trebala imati barem dva olimpijska iskustva.
- Ove će Igre biti neka vrsta probe za ono što slijedi u Parizu 2024. kada bih trebala biti na vrhuncu svoje sportske zrelosti. Uostalom, ja nisam ni planirala da ću nastupiti na ovim Igrama ali kada se već dogodilo sve ću učiniti da to što bolje iskoristim. I rezultatski i iskustveno.
I dok se Nikolina medalji potajno nada, njen reprezentativni kolega Luka Plantić jurišat će na medalju već u Tokiju. Bez obzira na to što će biti olimpijski debitant.
- Bez medalje kući ne dolazim.
Prilično hrabra je to izjava, a konkurencija je iznimna. Što li ga čini tako optimističnim?
- Ponajprije vjera u samog sebe a onda i vjera u mene od strane ljudi koji mi u karijeri pomažu a snagu crpim i iz obitelji.
Luka je početkom srpnja dobio drugu kćerkicu.
- Da, 2. srpnja rodila se Nika i ona je moja velika inspiracija, baš kao i Lara koja će u prosincu napuniti osam godina.
S obzirom da je njemu tek 25 godina, pitali smo ga s koliko je to postao otac.
- Bilo mi je 18. Vrlo mlad sam preuzeo tu odgovornost, roditeljstvo te najtera da budeš ozbiljniji.
A itekako je bio ozbiljan tijekom olimpijskih priprema. Naime, sparirao je na specifičan način.
- Ja bih u ringu bio cijelo vrijeme, a sparing partneri bi ulazili po jednu rundu, svježi. I tako šest rundi.
Za njegov način boksa itekako je važna kondicijska sprema.
- Da, ja sam fajter i kao takav u svojim se naletima dosta trošim. I zato sam zahvalan mom kondicijskom treneru Anti Bonačiću što me doveo na tu visoku razinu tjelesne spreme, baš kao i mom boksačom treneru Bašiću. Većina sudionika Igara u mojoj kategoriji su tehničari, a ja sam fajter, a njima je uvijek teško izaći na kraj s fajterom.
Luka je jedan od onih koji tvrdi da nema straha od koronavirusa.
- Meni se katkad čini da je to izmišljena priča i da većina ljudi umire od svojih bolesti, a ne od koronavirusa koji možda to ubrza.
Ipak, svjestan je da se na putu do Tokija pa i ondje mora pripaziti. Naime, može mu se dogoditi, a ne bi bio prvi takav slučaj, da se osjeća najzdravijim a bude pozitivan i da virus onemogući njegov juriš ka željenom olimpijskom postolju.
- Dobra je stvar što ćemo svi mi olimpijci biti u nekoj vrsti izolacije, izolirani od vanjskog svijeta pri čemu će nam biti i zabranjen kontakt s bilo kim izvan tog našeg olimpijskog balona - kazao je Luka koji je 2014. bio svjetski doprvak ali i europski do 18 godina.
>> Pogledajte i kako se Luka Modrić snašao na teniskom terenu
Bravo Luka, bravo Nikolina, ajmo sada po medalje!!!!