Bake s unucima, majke s kćerima, očevi s nasljednicima, a neki od njih i s vaterpolskim kapicama na glavi. Zvuči utopijski, ali i takva se slika može vidjeti na tribinama. Istina, ne na nogometnoj utakmici, već na ženskom vaterpolu.
– Vaterpolske kapice, čija je cijena 50 kuna, idu kao lude. Prodali smo ih već 280 komada, a kupuju ih i bake i mame i kćeri. Idu i privjesci za ključeve, ima posla – veli Ivana (26), prodavačica na štandu s navijačkom opremom. Nešto dalje, na štandu s pićem – "propuh".
– Pivice rijetko točim, za žensku utakmicu prodali smo ih možda četiri. Ali, dođite kad dečki igraju, onda je gužva – kaže Mira (20), koja se dosađivala na štandu s pićem na ulasku u Mladost.
Buduća vaterpolistica
Na poluvremenu je Davor Aničić (39) pokupio svoje nasljednike i odveo ih kući. Kod 0:12 nestalo je natjecateljske draži...
– Ma ne odlazimo zbog rezultata, hladno nam je, gledali smo već utakmicu prije. Moji su još mali, Vito ima tek pet i volio bi ići na plivanje, a dvogodišnju Magdalenu mogli bismo upisati na vaterpolo, pogledajte, prava je vaterpolistica.
Brat jedne mladostašice hrabro je s tribina bodrio sestru i prijateljice, kod 1:23 poveo je navijanje "Hoćemo pobjedu".
Nešto dalje, Ivana (30) navijala je s mamom Ljiljanom (58).
– I ja sam bivša vaterpolistica, došla sam podržati svoje frendice. One su najljepše i najbolje cure, samo nedostaje još koja kuna. Igraju sa srcem.
Provode li majka i kći i inače vrijeme zajednički, osim na tribinama?
– Idemo skupa u Piranhu, tulumarimo, plešemo – dodala je Ivana, no mamin smiješak unio je sumnju u tu tvrdnju...
Nogomet druga dimenzija
Umirovljenik Ivan (76) teško je, s noge na nogu, odlazio "s tekme".
– Bole me noge, ali kako sam tu blizu, na Trešnjevci, došao sam pogledati ženski vaterpolo. To mi je prvi put... Nisam više za Dinamove utakmice, prestar sam za to, ali zašto ne na vaterpolo – veselo je kući išao umirovljenik.
I zaštitari su bili opušteni, lijepo bi bilo svaki dan raditi na ženskom vaterpolu.
– Raditi na utakmici ženskog vaterpola je "nebo i zemlja" u odnosu na nogometne utakmice, publika je kulturnija, nema baš nikakvih problema ni intervencija – prepričavao je zaštitar Damir (60).
Bilo je i navijača ruskih vaterpolistica, lako ih se moglo prepoznati, bili su to njihovi muški kolege.
– Mogle su vam malo i popustiti, ipak ste vi domaćini. U Hrvatskoj je ženski vaterpolo tek krenuo, a kod nas se ulaže velik novac. No, za nekoliko godina možda ćete nam parirati – tješio nas je kapetan ruske reprezentacije Dmitrij Stratan.
