Rastanak s Dinamom u ovom trenutku, uz izdašnu otpremninu, najbolje je što se Bjelici (ali ne i Dinamu) moglo dogoditi. Bjelica bi ovoga ljeta bio suočen s vrlo teškim imperativom novoga plasmana u Ligu prvaka, što bi u novim okolnostima, bez spomenutoga Olma, možda i bez Livakovića i Petkovića, bila vrlo teška zadaća. I za Bjelicu je najbolje što ju je – izbjegao.
Neslavni kraj Cvitanovića
On će sada, naoružan svojom briljantnom statistikom i vrlo dobrim dojmom u većini europskih utakmica, čekati novi angažman, na španjolskome ili njemačkome govornom području. I pritom se neće zalijetati u neku neizvjesnu avanturu jer, naravno, pretendira i na poziciju hrvatskog izbornika. A u Savezu vrlo dobro kotira, ima izvrstan odnos s Davorom Šukerom, i početna pozicija mu je – obećavajuća.
Dinamo će pak postavljanjem Igora Jovićevića (46) za prvoga trenera ipak ući u svojevrsni rizik. Naime, premda se Jovićević doista iskazao s mladom momčadi u Ligi prvaka u dvije uzastopne sezone i kao Dinamovo dijete i lojalan, požrtvovan Dinamov vojnik ima kredibilitet za šefa stručnoga stožera, on još nikada nije vodio seniorsku europsku utakmicu.
Jovićević će se suočiti s pozamašnom dozom pritiska i u svjetlu činjenice da mu je neposredni šef i svojevrsni nadzornik Zoran Mamić, trofejni Dinamov trener, čovjek koji je Dinamo bio uveo u Ligu prvaka, i u njoj pobijedio Arsenal.
Koliko god se Zoran i dok je Bjelica bio trener držao po strani i svojim nastupima i postupcima nije ugrožavao trenerov autoritet i potkopavao mu poziciju, njegovo djelovanje na poziciji sportskoga direktora nikada nije bilo doživljeno kao konstruktivna suradnja s trenerom. Više kao besperspektivna tvrda kohabitacija.
Odabirom Jovićevića, Dinamo se okreće staroj dobroj tradiciji regrutiranja trenera prve momčadi iz vlastitih redova. Na isti način kao Igor Jovićević trenerom Dinama prije tri godine postao je i Mario Cvitanović, čiji je opus s juniorima također bio briljantan, ali na žalost u prvoj seniorskoj sezoni s plavima imao je jedan nezaboravni kiks zvani – Skenderbeu. Cvitanović je pritom, kao i svi Dinamovi treneri prije njega (osim ‘padobranca’ Peteva), sigurno plovio prema naslovu prvaka, sve dok u ožujku 2018. godine nije sam dao ostavku.
Na isti način ponio se još jedan trener koji je iz juniora preuzeo Dinamove seniore, Zvonimir Soldo. Slavni je vatreni plavima 2008. godine donio dvostruku krunu, a onda šokantno, u televizijskom nastupu, samovoljno dao ostavku.
Poput Bazića i Đalme
Na isti način Dinamovi treneri postale su i dvije klupske legende, Mirko Bazić 1974. i Ivan Đalma Marković 1980. godine, no njihov učinak u Dinamu nije se mjerio seniorskim trofejima, nego proizvodnjom vrhunskih igrača u školi nogometa. Zdenko Kobešćak također je bio vrstan trener mlađih kategorija prije nego što je uskakao na klupu prve momčadi. Na kraju, Igor Jovićević bio je njegov igrač u juniorima. Profesor ga se sjeća po talentu, a ne po prezimenu. Naime, Igorov nedavno preminuli otac Čedo, koji je tada radio u Dinamu, nije kolegi Kobešćaku uopće spomenuo da mu je sin u njegovome kadru. Skromni Čedo za svoga nije želio nikakve privilegije...
Spomenimo i da su kroz Barcelonu B i Real Madrid Castillu trenerski stasali Guardiola i Zidane, te izravno s klupa mladih preuzimali prve momčadi Barce i Reala. Real Madrid Castillu vodio je i Rafa Benitez i u njoj imao – Igora Jovićevića.
>>> Pogledajte prvu izjavu Nenada Bjelice nakon rastanka s Dinamom
