Nekada smo mi Bosanci imali originalnu zakletvu – Tite mi! Danas se u Sanskom Mostu kaže – Ibre mi! Kada vam se netko tako zakune, znajte da je to istina i da vas neće prevariti. Senijad Ibričić najveći je sin našeg ponosnog Podgrmeča i svi smo mi u Sanskom Mostu ponosni na njega – kažu njegovi dojučerašnji sugrađani kada smo ih upitali gdje je Ibrina kuća.
Od milja ga zovu Trupko
– Da je tako najbolje govori činjenica da je u glavnoj ulici, na pročelju najveće zgrade u Sanskom Mostu, postavljen Ibričićev portret u nacionalnom dresu veličine 2,20 x 2 metra. Postavio ga je Teufik Kahrimanović, vlasnik lokalne građevinske tvrtke, koji je tako htio zahvaliti Senijadu na svemu što je učinio za Sanski Most – kaže Sakib Kahrimanović, potpredsjednik NK Podgrmeča, kluba u kojemu je Ibro započeo karijeru.
Pokraj divovskog portreta na sanskoj peterokatnici istaknute su još tri bosanskohercegovačke zastavice, simboliziraju broj golova koje je idol postigao za nacionalnu momčad. Trupku, kako Ibru od milja zovu u Sanskom Mostu zbog toga što je kao dječak bio bucmast, ne odaju počast samo sugrađani Sanjani nego i lokalna vlast koja ga je proglasila počasnim građaninom Sanskog Mosta.
– Nema kafića u gradu koji nema Senijadovu sliku u dresu Hajduka ili reprezentacije, kao halva idu bijele desetke, kaže Derviša Bešić, vlasnica butika sportske opreme Ukras.
– Kada igraju splitski bili, Sana gori. U Sanskom Mostu tada je kao na sjeveru Poljuda – kaže njegov rođak Kasim Škorić, konobar u kafiću Lav.
Hajdukove utakmice u tom dijelu Bosne gledanije su od turske sapunice "Tisuću i jedna noć". Zbog Ibre porastao je broj pretplatnika na kabelsku televiziju koja nudi i programe hrvatskih televizija, tvrde Sanjani.
– Zbog Trupka i njegove popularnosti sada u Sanskom Mostu Hajduk gleda i onaj tko nogomet do sada nije pratio – nadodaje Sanel Džinić zvani Špico, Ibrina generacija iz NK Podgrmeča.
Bježao na utakmice juniora
Kasim Škorić i Sanel Džinić bili su Ibrini suigrači u lokalnom Podgrmeču. Sjećaju se najvećeg nogometnog veselja u gradu kada ih je Ibro sa sedamnaest godina predvodio i uveo u Prvu ligu Federacije. Onda je otišao u Zagreb, a Podgrmeč se opet vratio u niži rang.
– Taj je s loptom lijegao i ustajao. Ništa ga drugo nije zanimalo. Lopta mu je bila ispred svega, pa i škole, ali zbog talenta koji se iskazivao u svim uzrastima sve su mu praštali – kažu Kasim i Sanel.
– Ibro je uvijek bio poseban. Još kao junior nastupao je za prvu momčad, a trener mu nije dao da igra za juniore. Čuvao ga je za prvenstvene utakmice. Međutim, Ibro bi bez njegova znanja otputovao s juniorima i igrao za njih, a onda sutra za prvu momčad – priča Zinaida Hromalić, tajnica NK Podgrmeča, žena koja voli nogomet i koja je u klupskoj arhivi sačuvala sve Ibrine slike, pa i njegovu prvu registraciju za klub.
Zanimljiva je Ibrina životna priča. Kao dječak morao je pred ratnim vihorom s obitelji i braćom bježati iz Kotor Varoši kod Banje Luke, gdje je rođen. Iz izbjeglištva je poslije rata u Sanski Most zajedno s obitelji došao 1996. i prve nogometne korake učinio u mjesnom klubu Borac koji se poslije stopio u NK Podgrmeč.
– Čim je potpisao prvi ugovor sa Zagrebom, u Sanskom Mostu kupio je stan. Nedavno je kupio jedan braći – dodaje Sakib Kahrimanović.
– Ibro nije samo velik igrač nego i velik čovjek. Pratilo ga je siromaštvo i neimaština, a danas, kada je postao zvijezda, ostao je isti. Kada dođe u Sanski Most, nema čovjeka s kojim ne sjedne i ne popije piće. Skroman je, ne pati od toga da ga se gleda kao zvijezdu. Raja ga obožava – kaže rođo Kasim.
A Ibro bi za raju u Sanskom Mostu učinio baš sve. Nedavno je organizirao spektakularni malonogometni turnir, a namjerava pomoći i Podgrmeču da na gradskom stadionu izgradi tribinu koja je izgorjela u požaru.
Wow, teško kupit dres vrijedan 2 dvije kune...hahah smeće od dresa!