Dinamu je trebala 51 godina da bi zaigrao u četvrtfinalu nekog europskog natjecanja, jučer se taj dan ponovio, svakako najveći dan Dinama u hrvatskoj samostalnosti. Bio je taj dan još veći kad se zna da su plavi napravili čudo u osmini finala kada su poslije 0:2 poraza u Londonu, u Maksimiru s 3:0 razbili moćni, bogati, Mourinhov Tottenham.
Zbog toga se ovaj jučerašnji susret s Villarrealom čekao s velikim nestrpljenjem, pa i nadom. Jer, plavi su si tu nadu sami kupili svojim igrama iako je i ovaj suparnik nominalno jači i bolji od plavih. Ali, vjerovali smo plavima da mogu i s tim Španjolcima u ravnopravni boj. I bili smo u pravu, Dinamo se ravnopravno nosio sa Španjolcima, još je jednom pokazao da nimalo slučajno nije došao do ovog stadija natjecanja. Igrao je hrabro i tražio pobjedu, imao je svoje prilike.
Nažalost, kao i protiv Šahtara u Ligi prvaka, Francuz Theophile je skrivio jedanaesterac i to je Dinamu odnijelo bolji rezultat u ovoj prvoj četvrtfinalnoj utakmici. Sada je nada za odlazak u polufinale ipak manja, ali Dinamo toj nadi ne smije okrenuti glavu jer i u ovoj utakmici ponovno smo dobili potvrdu snage ovog Dinama koji ni za tjedan dana neće u Španjolskoj istrčati pognute glave. I ne smije, treba i tamo doći s gardom kakav su imali dosad u europskim utakmicama, pa ako treba i poginuti onda to treba napraviti muški, s ‘mudima’ o kojima je govorio Mourinho kad je hvalio plave.
I tijekom cijelog ovog puta Dinama kroz Europu gledali smo takve hrabre dečke. Upravo taj stav donio im je ove povijesne trenutke i ako u četvrtak već ne budu mogli napraviti novo čudo, neka se oproste na najbolji način. I uvjereni smo da hoće, da plavi ni s ovim rezultatom još nisu rekli zbogom svojim šansama za prolazak, koliko god to sada izgleda jako teško. No, još je teže izgledalo kad su s 0:2 poraženi u Londonu, pa su u Zagrebu pokazali što su u stanju napraviti. Sad ‘samo’ to treba napraviti u Villarrealu, otići tamo s vjerom kakvu su imali kad su u Maksimir istrčali protiv tog velikog Tottenhama.
Sve je sažeto u tome, da u Villarealu istčimo sa tom vjerom u sebe, u svoju snagu i svoju igru, ova ekipa je velikih mogućnosti, pišem o tome i dajem potporu sa vjerom u uspjeh i prolaz, i svaki put, i za Tottenham sam to vidio i tvrdio i pisao da ćemo odigrati za pamćenje i veliko iznenađenje, za naš prolaz, i jesam pobrao komentare sa minusima, no opet pišem isto, ali sada u to vjeruju mnogi, s pravom, ovi dečki znaju i mogu, Zoki i treneri su sve izbalansirali i stvorili moćan stroj, veliki dinamo, koji uz dobre okolnosti može i sve do samog kraja, naši motivi su ogromni, naša želja je ogromna, dečki su svjesni toga i to je ugrađeno u njihovu igru i pristup, i zato je sada uvijek njihov odgovor, na propušteno u prvoj utakmici, atomski i veliki pobjednički odgovor, koji vodi do uspjeha i velikih pobjeda... i zato kažem... past će i Villareal...idemo dalje...ale ale dinamo ale...