GENERAL POSLIJE BITKE

Igrači ne smiju biti manekeni kao Marković

21.06.2006.
u 16:59

Nakon Brazila, već smo bili u finalu. A poslije Japana, ne vidimo se u drugom krugu. Ali, to smo mi Hrvati. A ovi momci u koje vjerujemo su naši. Predstavljaju naš karakter u svim elementima, oni su mi. Svi smo zabrinuti, a kako smo svi isti, može se očekivati da je takvo stanje i u našoj momčadi.

Poznajem psihu igrača, i znam da će ih ta zabrinutost mobilizirati, ona je temelj mog optimizma, ona će ih natjerati da se pokažu u najboljem svjetlu i pobijede Australiju. Sve to vrijeme nisam želio ići u kamp naše reprezentacije. Jedino sam uoči utakmice s Japanom došao u hotel u kojem su naši bili smješteni. Htio sam se naći s Vlatkom Markovićem, da mu kažem kako osjećam da će biti jedanaesterac za nas.

I da ga ne smije pucati Darijo Srna. Jer, nije bio raspoložen. Nađem Vlatka, kažem mu da ga trebam, htio sam mu reći za Srnu, da prenese Cici kako mora pucati igrač koji ima svoj dan i da trener kaž: "Ti, odluči utakmicu!". A on kaže da će doći za minutu. Nije došao ni za sat, već je sebe vidio u finalu. Da, ja sam jedan propali trener, u običnoj majici, a Vlatko je u Citonovu odijelu (nije imao Diora, ni Zegnu, ni Versacea, ni Briona, ni Pradu, već Citona, koji je Rolls-Royce u odijelima). Na ruci sat Vacherone Conecestantin (250 godina stara manufaktura), a taj sat nije od zlata ili srebra, već od platine. Kravata je Hermesova, cipele Tissonijeve, novčanik Louis Vuitton, naočale Ray-Bain, kemijska Mt. Blanc s brilijantom... Vlatko je elegantniji od Beckenbauera i Blattera zajedno, on je čovjek za predsjednika Fife.

A ja čekam. Vlatko je zaboravio da sam ja realizirao njegovu nominaciju, po naredbi dr. Franje Tuđmana. Eto, to je sudbina, to smo mi. Propali trener, kako kaže zločesti Starčević, sjedi s formulom uspjeha za utakmicu protiv Japana, ali Vlatko nema vremena za vojnika Ćiru koji nosi ideju. Priželjkujem samo jedno, da igrači ne budu manekeni kao Vlatko, već da jurišaju po pobjedu. Nije važan propali trener, ni Marković, ni ljubazni Srebrić... Važni su oni u kockastim majicama, i s malim, ali hrabrim narodom iza sebe.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije