Nakon što su košarkaši Zadra, nošeni snagom Tornada, u majstorici doslovce otpuhali košarkaše Splita (84:57) i osvojili treći naslov prvaka samostalne Hrvatske, javio nam se jedan Zadranin iz dalekog Miamija.
– Nitko ovako ne proslavlja naslove kao Zadar – napisao je Mario Miočić Parapet.
Ustvrdio je to i Aco Petrović, trener zadarskog kluba kada je ovaj posljednji put bio prvakom države, a bilo je to 2008. Tada također protiv Splita, nakon majstorice, ali tom prilikom u vrelim Jazinama.
I doista, ni u jednom gradu u Lijepoj Našoj ne slavi se ovako naslov prvaka države. I to ne samo u košarci. Dinamo ionako naslove osvaja kao na traci, a Hajduk o naslovu može samo sanjati, no zato su Zadrani dosanjali 13 godina dug san i dočekali naslov svojih košarkaša.
Jordano zabio sedam trica
U rijetko kojem gradu bi se dogodilo što i u Zadru u kojem su odgovorni procijenili da bi veći sigurnosni rizik bio ne pustiti nahrupjele navijače u Višnjik od toga što bi to moglo značiti u epidemijskom smislu. A zbijeni navijači u Višnjiku, većina bez maski, potencijal su za mini Bergamo, a hoće li tome tako biti, vidjet će se već za sedam do 10 dana. U svakom slučaju, PU zadarska pokrenula je istragu, a odgovorni bi mogli biti sankcionirani.
Bilo kako bilo, bučno navijačko prisustvo bilo je izrazito stimulativno za domaćine što je priznao i njihov kapetan Dominik Mavra:
– Nije nam bilo lako nakon 2-2 ići u petu utakmicu i sumnjam da bi sve ovo ispalo tako glatko bez publike. Ušli smo u majstoricu čvrsto, pri čemu je svaki naš kontakt bio na rubu faula i onda je publika sama dobila utakmicu. O njihovu dolasku na utakmicu pričalo se danima, ovo je bilo izvanzemaljsko iskustvo.
Od svih suigrača Mavru je najviše obradovao doprinos Antonija Jordana, strijelca sedam trica.
– Kada je on puknuo drugu tricu, moja prva reakcija bila je “stani, di ćeš u p.m.” no kada je zabio, molio sam Boga da šutira što više. To je on, mentalitet šutera, nevjerojatna šuterska glava.
A bivši Cedevitin junior došao je u Zadar usred sezone, iz Osijeka, u tom trenutku kao prvi strijelac HT Premijer lige.
– Ovo mi je bila najveća i najdraža utakmica u karijeri i to ću pamtiti cijeli život. A kada sam dolazio u ovaj klub, osim vrhunskih uvjeta, jedan od razloga bili su i navijači. Čekali smo ih cijelu sezonu i kada je bilo najpotrebnije bili su uz nas tako da je nakon onih 2-0 pa 2-2 ovako bilo još slađe dobiti.
I Jordano misli da je odluka kluba da se ne usprotivi ulasku navijača bila presudna.
– Uz ovakvu njihovu podršku, mi ovo nismo mogli izgubiti. Uz ovakve navijače mogao bih igrati deset dana bez prestanka. Mislim da smo im na pravi način vratili.
Utvrdio je to i trener novih prvaka Veljko Mršić.
– Eto, konačno je i ovosezonski Zadar doživio taj privilegij takve navijačke podrške. Koliko god je nama publika dala energije, toliko smo i mi njima svojom igrom dali povoda da budu takvi. Sinergija između tribina i terena donijela je ovakvu predstavu. I prvu utakmicu ove finalne serije odigrali smo slično petoj, no puno je ljepše igrati u ovakvoj atmosferi.
Popović postaje direktor
Nema puno gradova u Europi koji ovako slave svoje košarkaške uspjehe.
– Slavlje na Narodnom trgu u Zadru bilo je čudesno. Bio sam s igračima na balkonu, to je trebalo doživjeti. Ja sam takvo što doživio još samo u Vareseu kada sam s tim klubom kao igrač bio prvak Italije – kazao nam je Mršić nakon samo tri i pol sata sna, ali i odrađenog ranojutarnjeg trčanja.
S prvotimcima u Zadrovu naslovu guštao je podmladak kluba koji je tjedan dana prije postao prvakom Hrvatske i među kojima ima materijala već za sljedeću seniorsku sezonu. Prije svih su to krilni-centar Tomislav Buljan (MVP juniorske završnice), atletsko krilo Duje Brala i šuter Krševan Klarica, momak koji ima finu ruku. To su igrači koji će zacijelo biti u središtu zanimanja budućeg sportskog direktora kojim bi trebao postati Marko Popović, sin legende kluba Petra Popovića, i sam zaslužnik Zadra, igrač koji je 2003. predvodio Zadrane do naslova prvaka regionalne lige, i to u pohodu preko Makabija i Crvene zvezde. Popović je tada, a neki novi momci sada, poklonio svoj gradu prelijepo šampionsko jutro. I baš kao što se u pjesmi zadarske skupine Forum to kaže, opet se ostvario stih “najlipša jutra, grade moj, opet će ti doć”.
