Bivši hrvatski reprezentativac i član brončane generacije sa Svjetskog prvenstva 1998. Igor Štimac već je tri mjeseca na slobodnom tržištu nakon što mu je indijski savez uručio otkaz na klupi reprezentacije. Razlog je, kako navode, loš start u kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2026. godine.
Dok čeka novi posao, Štimac gostuje po raznim emisijama sa sportskim novinarima ili bivšim sportašima koji su se nakon sportske karijere prebacili u novinarstvo. Zadnje sudjelovanje bilo je u emisiji (Ne)uspjeh prvaka s Mirzom Džombom koja se prikazuje na Areni Sport i u kojoj je opisao svoja iskustva kroz igračku i trenersku karijeru. Profesionalnu igračku karijeru započeo je u Hajduku, i to pod legendarnim Stankom Poklepovićem:
"U Hajduk su me doveli kao ofenzivnog veznog igrača, kao napadača i netom nakon toga je pokojni Stanko Poklepović sjeo sa mnom razgovarati i objasnio mi jednu stvar. Ustvari mi je rekao svoje viđenje moje buduće karijere. I rekao mi je ovako: 'Ako ćeš me slušati, raditi što ti kažem i naučiti, a znaš puno toga kako razmišljaju obrambeni igrači, odnosno znaš sve o tome kako razmišljaju napadači, i počneš igrati obrambenog, gdje te ja vidim, možeš postati jedan od najboljih centarhalfova koje je zemlja imala.'" Pod njegovim vodstvom je i debitirao u Hajduku:
"To što je bio Poklepović u to vrijeme, prije njega Biće Mladinić, s njim Ivić, poslije Sergej Krešić, pokojni Slišo… To je jedna generacija koja je otišla, koja se ne može nadomjestiti i sve ono što su oni nosili, pečate koje su dali Hajdukovoj školi, to je otišlo s njima. Nažalost, ništa od toga nije ostalo dolje. A i to je jedan od velikih razloga zašto Hajduk nije ono što bi trebao biti", rekao je Štimac.
U međuvremenu je otišao u Cadiz 1992., a u Hajduk se ponovno vratio 1994. praktički u zadnji čas, i može se pohvaliti da je dio generacije koja je 1995. dohvatila četvrtfinale Lige prvaka protiv kasnijeg prvaka Ajaxa.
"Rapaić, Mornar, Hibić, Praženica, Erceg, Gabrić… Mi nismo hodali Splitom, mi smo lebdjeli. Treba napomenuti da smo mi tada igrali za tisuću maraka mjesečno. Ja sam imao bonus od 40.000 maraka za godinu dana. Ali mi smo imali glad, morali smo biti uspješni da bismo ponovno negdje otišli zaraditi novac. Nažalost, danas je to drugačije jer je Hajduk postao klub koji te uhljebi, koji napravi da zaradiš dovoljno novaca tu, radio ili ne radio", izjavio je Štimac, pa dodao da je razočanan načinom vođenja splitskog kluba:
"Model upravljanja i način upravljanja su krucijalni. Moraš odabrati prave karaktere, koji moraju biti gladni jer je glad ono što te vuče k uspjehu. U upravu su u to vrijeme upirali prstom, u Rožića, Vidoševića, jer vuku riskantne poteze i zadužuju se. Zadužio se i Jakobušić prošle godine, ali uludo. Ovi ljudi tada su se zadužili s kvalitetnim pretpostavkama što mogu ostvariti i malo se zadužili da bi vratili hrvatske internacionalce kući i u ono vrijeme ušli u Ligu prvaka koja je garantirala nekakve milijunske iznose".
Nakon drugog mandata u Hajduku, otišao je u Englesku gdje je igrao za West Ham i Derby, a karijeru je zaključio 2002. godine s 35 godina u trećem mandatu u Hajduku, a samim time i u hrvatskoj reprezentaciji za koju je upisao 53 nastupa i dva gola. U splitskom klubu je započeo i trenersku karijeru nakon što je otkaz dobio Blaž Slišković:
"Ljut sam kad vidim nekakve komentare i natpise koji nemaju veze s pravom istinom jer sam se ja za svoju trenersku karijeru spremao još kao igrač. U biti sam tih nekoliko godina radio sve i samo ono što drugi nisu htjeli. Puštao sam druge ispred sebe i potrošio sam četiri godine u nekakvim funkcionerskim rolama, trošeći zdravlje, živce, novac, vodio borbe s vjetrenjačama, štitio klub rukama i nogama, u konačnici ni za što. I onda kad sam već bio na rubu svega uprava je donijela odluku da se smjenjuje Blaž Slišković. Ali ja sam taj osobno koji plaća trenere i igrače svojim novcem. I u biti sam ja samo popunio to razdoblje, tih deset utakmica, silom prilika. Grubo mi je bilo vidjeti neki dan, netko je intervjuirao Blaža, pa je rekao: 'Štimac htio sebi, nešto okititi sebe nečime. Ma ja da sam sebe htio kititi, ne bi nitko bio trener u Hajduku, nego ja tih četiri-pet godina, ruku na srce", dovršio je.
