Tako se, odjednom, od profesionalne karijere MMA borca oprostio Habib Nurmagomedov. Nakon dominantne obrane pojasa u lakoj kategoriji protiv snažnog američkog izazivača Justina Gaethjea, 32-godišnji Dagestanac nije mogao zaustaviti suze zbog nedavne smrti oca Abdulmanapa čiju je borbu s kroničnim bolestima u negativnom smjeru pogurao koronavirus. Nakon što je obrisao suze, smogao je snage te jasno i glasno objavio umirovljenje.
Ako ste ikad zdušno pratili MMA borbu, znate da je umirovljenje i vraćanje boraca jedan od najčešćih trikova i poteza u novijoj povijesti. Svakakva obećanja i uvjeti postavljali su se u “završnim govorima” karijera pa se na kraju ispostavilo da te riječi nisu ništa značile. No ovdje se ipak radi o Habibu Nurmagomedovu, čovjeku koji drži do riječi i do tradicije te čovjeku koji je nakon podugih razgovora s majkom obećao da više nikad neće ući u kavez.
Habibovo umirovljenje pravi je trenutak za pogled na njegovu karijeru. Prava je senzacija u MMA karijeri imati 29-0, a od toga 13-0 u UFC-u, kao što je prava senzacija da netko tako jednostavno dominira.
Savršen omjer za kraj
Je li Habib najbolji MMA borac svih vremena? U modi je danas i engleska skraćenica GOAT (greatest of all time, odnosno najbolji svih vremena). Najbolji odgovor u toj vječnoj debati dao je još jedan kandidat za taj naslov, legendarni Kanađanin Georges St-Pierre (20-2), svojedobni kralj veltera.
– Svatko je bio najbolji borac na svijetu u određenom vremenu, a teško je odrediti tko je najbolji u povijesti.
Zanimljivo, Habibova želja bila je umiroviti se s omjerom 30-0 u kojem bi mu zadnja pobjeda bila baš ona protiv St-Pierrea. Dagestanac je u nekoliko navrata zaključio da bi borba njih dvojice utvrdila tko je najbolji borac svih vremena. No, GSP ima poantu, tako bi bilo najrealnije gledati na legende slobodne borbe. U jednom periodu u svojim kategorijama dominirali su Fjodor, pa Silva, pa St-Pierre, pa Jones, pa Johnson, pa Habib...
Nurmagomedovu definitivno ide u prilog spomenuti savršeni omjer. Bez poraza nisu ni Jones, ni St-Pierre, ni Silva, ni Fjodor, četiri glavna kandidata koja se uz Habiba spominju u kuloarima slobodne borbe za najboljeg borca u povijesti. Također, o apsolutnoj dominaciji Dagestanca govori i činjenica da je u cijeloj karijeri od 60 rundi izgubio samo dvije – jednu u posljednjem meču karijere protiv Gaethjea i jednu protiv Conora McGregora u onom megameču za povijest. Ne postoji borac s većim brojem borbi u UFC-u bez izgubljene runde, a Habib ih je gubio najmanje. I da, u oba meča u kojima je gubio te runde protivnike je prisilio na predaju i tako nije ni dopustio da sudačke kartice odlučuju.
Baš taj meč protiv Conora iz jeseni 2018. trebao je Habibu da se dokaže kao jedan od najvećih...
Habib je parirao Ircu u svakom segmentu borbe, čak odradio i jednu podjednaku rundu na stojci, da bi ga na kraju završio u svojem stilu. Jedina mrlja u Habibovoj karijeri dolazi nakon tog slavlja kad je pomahnitalo iskočio iz oktogona i nasrnuo na McGregorova prijatelja Dillona Danisa.
Habib je iz Siljdija, sela s dvjestotinjak ljudi na granici republika Ruske Federacije Dagestana i Čečenije, u kojem osim džamije i škole nema ništa. Sela u kojem se od malih nogu poštovanje zavređuje radom i trudom. Ako u Siljdiju nemate automobil, svakog tjedna dopremat će vam se brašno, tjestenina, riža i šećer, a za ostalo se morate nekako snaći. Habib je s vremenom prešao u glavni grad Dagestana, Mahačkalu, gdje je živio u istoj zgradi kao i njegov nedavno preminuli otac Abdulmanap. Ali u Siljdi se redovito vraćao u stan sa sićušnom kuhinjom i televizorom koji ne radi jer je munja udarila u prijamnik.
Jones osporava Habiba
Jones se javio nakon Habibova umirovljenja istaknuvši da je Dagestanac imao samo četiri uspješne borbe za naslov u usporedbi s njegovih četrnaest. To je solidna poanta, ali Habib je puno više predstavljao primjer pravog borca od Jonesa, te nije izgubio meč zbog gluposti i tenzija kao Jones. Još dva kandidata koja bi mogla biti spominjana u ovoj raspravi – Fjodor Jemjeljanenko i Anderson Silva – svojim slabijim izvedbama u poznim godinama karijere isprala su svoje impresivne omjere i nekako se udaljila od priče o najboljem u povijesti.
To ne znači da biste bili u krivu kad biste jednog od ove dvojice stavili na vrh ljestvice, ali teško će biti na vrh staviti nekoga koga je porazio Matt Mitrione, Yushin Okami ili Jared Cannonier. Da, Fjodor i Anderson su borci koji su imali svoje nevjerojatne periode u kojima se činilo da ih nitko može zaustaviti. Ali kada pod njihove cjelokupne karijere podvučemo crtu i napravimo konačni “saldo”, ne mogu se mjeriti s ovime što je do 32. godine života napravio Dagestanac.
Jon Jones će reći da Nurmagomedov nije proveo na vrhu koliko je trebao da bi ga se nazivalo najvećim, ali zaboravlja da se Nurmagomedov borio protiv većine jakih lica iz svoje kategorije. Habib će vam reći da je najveći svih vremena jer on to vjeruje. Dana White će vam to reći sada zato što se tek umirovio, a već za dvije godine će nekog drugog nazivati najboljim da bi prodao što je više “pay-per-view” primjeraka svoje priredbe.•
Veliki borac, ali potporom nasilju u ime vjere pokazao je da je zatucani kreten. Ne znam za koji k.... još pišete o njemu?