Mlada hrvatska reprezentacija (igrači do 20 godina) nije uspjela ući u polufinale Eurobasketa ali je napravila veliki posao. Naime, ova je selekcija u Podgoricu ispraćena sa željom (i molitvama) da ne ispadne u A diviziju, a ona je na koncu (prilično nenadano) završila među osam najboljih i osvojila sedmo mjesto. Ispred reprezentacija Italije (9.), Slovenije (10.), Njemačke (11.) i Grčke (12.), koje se smatralo potentnijim od selekcije iz Lijepe Naše.
A novim prvacima, po treći put u ovom uzrastu, postali su Španjolci koji su u finalu nadjačali Litavce, istu onu reprezentaciju protiv koje je Hrvatska izborila svoju jedinu pobjedu u sedam pripremnih utakmica za ovo natjecanje.
A u tom društvu osam najboljih naši su imali peh da su naišli na raspoložena domaćina. Naime, nakon što su se provukli protiv Čeha, mladi Crnogorci su se rastrčali i raspucali (13 trica) protiv Hrvatske čiji su igrači živjeli i pod pritiskom stalno aktivne domaće publike. Na koncu su košarkaši zemlje domaćina osvojili treće mjesto i broncu.
A da ova reprezentacija nije opustošena otkazima i da je izbornik Ivan Tomas na raspolaganju imao momčad koja je 2018. bila kadetski prvak Europe (Prkačin, Tišma, Perasović, Paponja, Buljević, Tomislav Ivišić...) plus Zvonimir Ivišić druga bi se pjesma u Podgorici pjevala.
No, zato su priliku da se pokažu dobili neki novi momci poput razigravača Vite Kučića, krila Lea Menala i krilnog-centra Tomislava Buljana (206 cm). A za nadati se je da će se i netko od njih razviti u kapacitet igrača za seniorsku reprezentaciju pri čemu je, ovog časa, tome najbliži Menalo (206 cm) koji se razvija u talijanskom klubu Stella Azzurra. A on je u utakmici za sedmo mjesto protiv Belgije (93:77) uknjižio 28 koševa i 8 skokova ali je imao i nekoliko diskretnih nastupa.
Nakon utakmica po skupinama hvaljen je bio i krilni-centar Tomislav Buljan, donedavno igrač Zadra, a sada slobodan igrač koji se, već sada, nada inozemnom angažmanu. Energični Buljan je na ovom turniru imao prosjek od 15,7 koševa i 9,9 skokova.
Vrijedan pažnje je i razigravač Cedevite Junior Vito Kučić koji je u dvije posljednje utakmica na Prvenstvu imao po 10 asistencija ali i previše šuterskih pokušaja iz odveć teških situacija.
Obratiti pažnju svakako treba i na 41-godišnjeg trenera Ivana Tomasa. Perspektivnom stručnjaku ovo je drugi ovogodišnji podvig jer je, prije ovoga, u HT Premijer ligu uveo momčad Bosca i to sa drugog mjesta u Prvoj ligi, kroz razigravanje.
A za ovaj posao s reprezentacijom HKS bi mu se trebao javno zahvaliti, a bogme ga i novčano stimulirati, i njega i njegove pomoćnike (Marijan Bagarić, Luka Kralj) jer Tomas je potpisao uradak zahvaljujući kojemu će Hrvatska i na sljedećem U-20 Prvenstvu Europe igrati u A diviziji. A s obzirom na broj otkaza i ozljeda naveliko joj se smiješilo ispadanje iz elitnog razreda.
Podsjetimo, Ivan Tomas je bio dobar razigravač koji je košarku igrao i u Litvi, Grkoj, Španjolskoj, Rusiji, Sloveniji... Možda nije napravio takvu karijeru kao njegov mlađi brat Marko (Cibona, Cedevita, Real, Fenerbahče) ali je danas vrlo perspektivan stručnjak.
