Najbolji rukometaš svijeta o popularnosti, onome što se dogodilo Davoru Dominikoviću, o novcu i karijeri

Ivano Balić: Još uvijek se samo igram

balic_spo_txt.jpg
import
28.01.2007.
u 17:24

Lino Červar za igru Ivana Balića kaže da je umjetnost. Danski izbornik Ulrik Wilbek proglasio ga je čudesnim i nezaustavljivim. Velimir Kljaić nazvao ga je rukometnim von Karajanom, a Večernji list Mozartom. Noge mu plešu fokstrot, tijelo mambu, a u glavi mu je samba, tako je ocrtao Balićevu igru njemački novinar Andreas Müller. Svi se slažu, lijepo je gledati kako Ivano igra. Publika ga obožava, ne samo naši navijači. U susretu protiv Mađara, danske navijačice vrištale su iz svega glasa svaki put kada bi imao loptu skandiravši njegovo ime. Najbolji je rukometaš svijeta, potvrđuje to iz utakmice u utakmicu. Za njegove poteze kapa se skida do poda. Izvan terena vrlo je simpatičan mladić. Na pitanja odgovara kratko i jezgrovito, spontano i iskreno.

Jeste li svjesni koliko svojom igrom donosite veselja ljudima?  
- Nisam. Stvarno o tome nisam razmišljao.

Popularni ste, kako se nosite s time?  
- Ne razmišljam o tome, meni je svejedno hoće li me prepoznati jedan čovjek ili njih deset tisuća. Važno mi je da igram dobro.

Kako doživljavate novinare? Stalno traže neke odgovore, sigurno vam se i sve što se napiše ne sviđa.
- Valjda je to normalno, sve je to vezano uz ono što sam napravio u rukometu.  

Kad vas se gleda dok igrate, ostaje dojam da se - igrate.  
- Igram se, tako je. Uživam u rukometu, za mene je to još uvijek samo igra.



Dojam je i da ste potpuno "cool", kuhate li iznutra?  

- Tu i tamo. Nastojim biti miran, ali ponekad emocije ponesu. U velikim, važnim utakmicama važno je imati hladnu glavu.  

Splićanin ste, kako izlazite na kraj s fjakom?  
- Ha-ha. Imam tu i tamo fjakastih dana, ali još me nijednom nije uhvatilo kad je utakmica.  

Jeste li očekivali da se u Španjolskoj može dogoditi to što se dogodilo Davoru Dominikoviću, da ispašta zbog pogreške napravljene u inače uglednom antidopinškom laboratoriju?  
- Nisam očekivao. Poznajem Davora sto godina i znao sam da je čist. Ne mogu vjerovati da bi Španjolci namjerno takvo što napravili. Ako pak jesu, onda će krivci kad-tad platiti. Davor je ispaštao zbog velike pogreške. Teško je kad vam se takvo što dogodi, a znate da ste nevini.

Jeste li pomislili da se i vama to moglo dogoditi?  
- Kad sam čuo za Davora, to mi je bila prva misao, da se to moglo i meni dogoditi. A nikad u životu nisam ništa takvog uzeo.

Jeste li odlučili karijeru vezati uza Španjolsku, zovu vas iz Bundeslige?  
- Zadovoljan sam u Portland San Antoniju, imam ugovor sve do 2010. i zasad nemam nikakvog razloga da bilo što mijenjam. Naviknuo sam se i na način života, i na ljude u klubu, odgovara mi.



Kako to da ste angažirali privatnog trenera za kondicijsku pripremu?  

- Nakon Atene bio sam prazan, stalno su me pratile ozljede. U Španjolskoj je puno jakih utakmica, igra se stalno pa se i manje trenira. Uglavnom tehnika i taktika, ništa na snazi. A u klubu imamo trenera koji zna kako treba raditi na tjelesnoj pripremi, koji voli raditi. Gotovo svaki dan radim s njim, zadovoljan sam, nema ni ozljeda.

Kad završite karijeru, hoćete li imati dosta novca da više nećete morati ništa raditi?  
- Ha, neću.  

A što ćete onda raditi?  
- Nisam još o tome razmišljao. Ima vremena.  

Osjećate li se podcijenjenim s obzirom na to da kao najbolji rukometaš na svijetu ni približno ne možete zaraditi kao što zarađuju nogometaši ili košarkaši?  
- Ne, jer ja sam izabrao rukomet, volim ga i uživam u njemu. Točno je da nismo ni blizu plaćeni kao nogometaši i košarkaši, ali ja sam zadovoljan novcem koji zarađujem.


Smetaju mi samo loši kreveti

Smeta li vam što je SP tako organiziran da mnogošto ide naruku Nijemcima? - Jedino mi smetaju loši kreveti, otkad smo došli na drugi krug ne spavam dobro. A ove druge stvari mogle su se očekivati. Porečke su pripreme ovaj put bile iznimno teške, ali vraća nam se taj rad. Mislim da nakon dosadašnjih utakmica mi izgledamo najsvježije. Recimo, u susretu protiv Mađara osjećali smo da imamo više snage od njih i bilo je pitanje vremena kad će pasti.


Zagrijavanje je tako dosadno

- Zagrijavanje mi u sportu najteže pada. Osobito na velikim natjecanjima. Uh, kako su samo dosadna ta zagrijavanja. Jedva čekam da prođe tih pola sata i da počne utakmica. A za velike utakmice, osobito kada je to peta ili šesta ili ne znam koja već u nizu, moram se dobro zagrijati. Jednostavno, bez toga se ne može, ali šta mogu kad to ne volim.


Želim da se Klasnić vrati

Stignete li za vrijeme prvenstva pratiti što se zbiva izvan njega? - Jako malo, na televiziji sam uspio pogledati neke susrete s Australian Opena. Čuo sam i da je naš Ivan Klasnić morao biti operiran. To je velika tragedija, to što mu se dogodilo. Želim mu da se što prije oporavi, da se vrati nogometu i opet zaigra.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije