U francuskom Saint-Malu danas u 14.15 sati startat će utrka 138 samaca preko Atlantika, u kojoj će Hrvatska (u klasi 40) prvi put imati svog predstavnika. A bit će to naš proslavljeni skijaš Ivica Kostelić, kojeg smo pitali je li to avantura njegova života.
– Vjerojatno jest. Bio je to i prelazak preko Grenlanda, no tada nisam bio sam i nisam se utrkivao, a to je velika razlika. Nakon četiri godine pripreme vrijeme je da se suočim s oceanom jedan na jedan. Preda mnom je vrlo intenzivnih 15 dana.
Dan prije, tijekom posljednjeg obroka na žlicu, nije skrivao svoju startnu groznicu.
– Neka vrsta nervoze prisutna je kod svakoga. Utrkivanje preko oceana nije baš stvar koja se često događa u životu, čak i među profesionalnim skiperima. U takvim situacijama koristim iskustvo iz prošlog sportskog života, kako da se ne prepustim nervozi i kako da se dobro odmorim.
Koliko je moglo biti opasno da nedjeljni start nije odgođen i prebačen na srijedu?
– Bilo bi prilično opasno jer je more bilo jako veliko. Osim toga, ta fronta ne bi se dala izbjeći. Nije bio opcije da je zaobiđemo i sve bi se događalo na ulasku u La Manche, vrlo prometan kanal kroz koji prolaze svi brodovi s juga. Tamo je jako gust promet i u slučaju nesreće žurnim službama bilo bi jako teško intervenirati.
Koliko visoke valove može podnijeti njegova 12-metarska jedrilica?
– Moj brod napravljen je za ocean i može podnijeti velike valove, no problem mogu biti oni koji se lome, one krijeste koje na velikim valovima znaju biti prilično velike.
Je li u ovoj priči Ivici važnije pobijediti samoga sebe, Atlantik ili suparnike?
– Ono što mene privlači jest utrkivanje. Da toga nema, ja bih komotno mogao sjesti u brod i prejedriti Atlantik na mjestu gdje je to lakše, recimo od Kanara do Kariba, no to me uopće ne zanima. Dakako, u svemu tome važno je pronaći pravi omjer između utrkivanja i sigurnosti. Uz dozu natjecateljskog uzbuđenja treba imati i dozu zdravog razuma.
Što će mu od kopnenih stvari najviše nedostajati?
- Komunikacija s djecom, sa dva moja sina i dvije blizanke. Ako Bog da, satelitskim telefonom i mailom komunicirat ću sa suprugom Elin koja će mi slati fotografije djece koje, dakako, imam i u svom telefonu. Dakako, ja na svom brodu neću imati internet kakav će imati velike ekipe s puno većim proračunima a oni će imati gotovo onakav internet kakav mi imamo kod kuće.
U danima prije starta Ivica je uvijek pričao u množini. Tko su sve ljudi koji čine njegov tim?
- Sa mnom je u pripremi broda sudjelovao moj partner iz utrke dvojaca Calliste Antoine. On i ja posljednjih smo deset dana svaki dan imali "weather briefing" sa Jurom Jermanom u kojem smo raspravljali o razvoju vremenske situacije i našim mogućnostima u okviru istih. Jure je profesionalac, radi i s puno većim ekipama od moje, ali je moj poznanik i ja sam mu jako zahvalan da mi pomaže iz čistog prijateljstva. Dakako, ta komunikacija prestat će sa startom jer u našoj klasi zabranjeno je tijekom utrke primati vanjske informacije o vremenu i raspravljati o ruti s kopnom. A do starta uz mene su bili i Miroslav Zadravec koji je u ovom projektu sa mnom od 2019. te Andrija Frinčić, koji je zapravo direktor firme koja me sponzorira ali ga i osobno sve ovo zanima.
Kakve su Ivičine opcije povlačenja iz utrke ako nasred Atlantika nešto s brodom krene po zlu?
- Ako sam nasred Atlantika onda su to vjerojatno Azori ili Karibi. Posljednja opcija je napuštanje broda čije je trkaće ime ACI.
Razgovarali smo za vrijeme njegova objeda. Je li to bio posljednji na žlicu do dolaska na Gvadalupu?
- Nije na brodu samo suha hrana. Koristit ću instant hranu koja se miješa s vodom i to bude na žlicu.
Po završetku razgovora nismo poželjeli Ivici mirno more jer mu vjetra treba za utrkivanje, ali dobro (pitomo) more jesmo.
>> Pogledajte i veliki razgovor s Ivicom Kostelićem
uznemirili se oni što hrvatsku malo manje vole. ivica je legenda. još jednom pronosi slavu imena hrvatske!