Na dan kada ukrajinski Dnipro u Varšavi igra najvažniju utakmicu u svojoj povijesti, naš 'ambasador' u Dnipropetrovsku, splitski menadžer Ivica Pirić (38), bit će u – Kijevu.
Baranjuk je budućnost
– Žao mi je što ne mogu u Varšavu, jer jako sam vezan uz Dnipro, ali upravo sam posvećen jednoj drugoj važnoj misiji. Uz potporu ukrajinskog veleposlanika Levčenka i biznismena Genadija Korbana, na Jadran uskoro dovodimo 300 ukrajinske djece iz ratom zahvaćenih područja, uglavnom djece koja su ostala bez roditelja. Dolaze u dvije faze, autobusima iz Kijeva, bit će smješteni u Trogiru, Makarskom primorju, Rogoznici – kaže Pirić, nekada nogometaš Zagreba, kijevskih klubova Arsenala i CSKA, danas uspješan nogometni menadžer.
Najbolje poslove radio je upravo s Dniprom. Dio godine i živi u Ukrajini, u Kijevu i Dnipropetrovsku.
– Odveo sam u Dnipro Antonija Jakoliša i Nikolu Kalinića, zatim Crnogorca Balića iz Intera, bio sam uz Mladena Bartulovića na produljenju ugovora, a sada u Dnipru imam čak 12 mladih igrača, ponajvećih nada ukrajinskog nogometa. Nakon prošlonedjeljne utakmice Dnipro – Šahtar, trener domaćih Markevič izjavio je kako je moj igrač Denis Baranjuk budućnost ukrajinskog nogometa. S Markevičem sam obiteljski prijatelj, izvrstan odnos imam s direktorom Andrejem Stecenkom – priča Ivica Pirić.
Vlasnik Dnipra je Igor Kolomojski (52), ukrajinsko-ciparsko-izraelski biznismen, Židov čije se bogatstvo procjenjuje na čak 1,36 milijardi dolara. Kolomojski je predsjednik Europske židovske unije, dok u Dnipropetrovsku od 2012. godine postoji Menorah, najveći židovski centar na svijetu.
Je li Dnipro dovoljno jak da ugrozi dominaciju Šahtara i kijevskoga Dinama?, pitamo Pirića.
– Ta tri kluba uvijek će se boriti za prevlast u Ukrajini. Dobro je što se s jačanjem Dnipra konkurencija proširila, i što su njihovi bogati vlasnici odlučili dio svoga bogatstva uložiti u nogomet.
Sa Srnom ste dugogodišnji prijatelj, zastupate Nikolu Kalinića. Kako ste doživjeli njihov nedavni sukob na igralištu?
– Jako sam dobar s Darijevim roditeljima i bratom, prije smo Srna i ja zajedno bili vlasnici restorana u Kijevu. To s Kalinićem bilo je uobičajeno iskrenje na terenu, a koliko poznajem Srnin temperament, vjerojatno je on to započeo. Pa i sa mnom se uvijek "tukao" dok sam igrao za Arsenal; bio sam lijevi branič pa smo se stalno sudarali na istoj strani igrališta. No, uvjeren sam da su Nikola i Darijo izgladili sukob – zaključio je Ivica Pirić, koji će u današnjem finalu držati palčeve svome Dnipru.
Sevilla stopostotna
Inače, Dnipro je svoju najuspješniju europsku sezonu otvorio susretom s Hajdukom. Iako su Splićane u obje utakmice držali u mišjoj rupi, Ukrajinci su se na Poljudu provukli odigravši 0:0 i obranili 2:1 iz prve utakmice.
Potom je Dnipro prošao skupinu s azerbajdžanskim Qarabagom, Interom i St. Etienneom. U šesnaestini eliminirao je Olympiacos, potom u osmini finala Ajax, pa u četvrtfinalu Club Brugge i u polufinalu Napoli. I sve to kao domaćin u Kijevu, 400 kilometara od Dnipropetrovska.
Ukrajinski klubovi do sada imaju tri europska naslova: kijevski Dinamo je 1975. i 1986. godine osvojio Kup kupova, dok je Šahtar 2009. bio pobjednik Europske lige.
Loša vijest za Dnipro zove se – Sevilla. Taj je andaluzijski klub, uz Liverpool, Inter i Juventus, najuspješniji u povijesti natjecanja – s tri naslova u isto toliko finala.
