Na ovogodišnjem Eurobasketu niz je zanimljivih izborničkih persona, a mi smo se za ovu priliku pozabavili trojicom asistenata NBA klubova, ali i izbornikom koji NBA u bilo kojem obliku može samo sanjati i koji to i priznaje.
Sva trojica izbornika iz NBA lige povjerene im nacionalne selekcije proveli su u četvrtfinale. Ettore Messina je to učinio s Italijom, Igor Kokoškov sa Slovenijom, a najveći posao napravio je Chris Fleming. On je Nijemce odveo tamo gdje 10 godina nisu bili i to tako da su tricaškom kanonadom u posljednjoj četvrtini slomili favorizirane Francuze za koje je to pak značilo da ih nakon 20 godina, o po prvi put, neće biti u četvrtfinalu.
Messina sanja NBA klupu
No, takva “artiljerijska paljba” Nijemaca ne treba niti čuditi ako se zna da je Fleming napadački specijalist, što je radio kao pomoćnik u Denver Nuggetsima, a radi to i sada kao pomoćni trener Brooklyn Netsa. Fleming je njemački izbornik od 2014., a prije toga je šest godina igrao u Bundesligi (1994. – 2000.), a potom je 14 godina radio kao trener u njemačkim klubovima pa njemački i jako dobro govori.
Prošle jeseni, Fleming je rekao da bi se Njemačka, bude li kompletna, na ovom Eurobasketu mogla boriti za medalju. Na koncu se to i događa čak i kad Njemačka nije kompletna jer Fleming ovo ljeto nema u sastavu prvog centra Tibora Pleissa (Utah Jazz), niti krilo Paula Zipsera (Chicago Bulls). Fleming nije zvao 218 cm visokog Pleissa jer mu je lani otišao iz reprezentacije nakon tri od šest kvalifikacijskih utakmica. Još lani, njemački su novinari pitali izbornika hoće li ubuduće zvati?
– Nemam drugih osjećaja prema toj temi – odgovorio je.
Ettore Messina (57) trenerski je lisac koji je, u prilično zrelim trenerskim godinama, naumio postati prvi europski trener koji će postati glavni trener nekog NBA kluba. Najprije je radio kao pomoćnik u LA Lakersima, a potom se preselio u San Antonio Spurse.
A ondje Messina uči od trenerske ikone kakav je Gregg Popovich i sprema se ući u povijest.
– Bio bih počašćen da baš ja budem prvi Europljanin na čelu NBA tima, no to je nešto što ja ne mogu kontrolirati pa s time toliko niti ne razbijam glavu.
Messina je lukavi Talijan koji zacijelo računa da će njegov današnji šef (Popovich ima 68 godina) prije ili kasnije posustati, a on želi biti u blizini kada se to dogodi. Zapravo, želi biti Popovicheva preporuka za trenera Spursa kada Pop to više ne bude mogao ili ne bude želio raditi.
Premda je lani razočarao košarkašku Italiju, izgubivši od Hrvatske finale olimpijskih kvalifikacija na domaćem terenu, Messina je ostao na čelu reprezentacije i ovo ljeto, zasad, radi dobar posao. I to bez samoozlijeđenog Galinarija, ali i bez poznatih talijanskih internacionalaca Gentilea i Bargnanija, koje kao da nije niti želio imati uz sastavu.
No, od sve trojice NBA asistenata, zasad najbolje ide Srbinu na čelu Slovenije Igoru Kokoškovu (45), prvom internacionalnom pomoćnom treneru NBA ligi i prvom neameričkom asistentu s naslovom NBA prvaka (2004. s Detroitom).
Ovaj Beograđanin s američkom putovnicom na NBA klupi sjedi već 17 godina, a za to vrijeme promijenio je šest klubova, a posljednji mu je Utah Jazz. Prije Slovenije bio je izbornik Gruzije koju je dvaput kvalificirao za završnicu Eurobasketa što su, tada, bili povijesni rezultati za ovu zemlju iz sastava negdašnjeg SSSR-a.
Kao klinac, Kokoškov je bio izraziti talent, ali ga je igračke karijere stajala jedna prometna nesreća iz koje je izašao sa slomljenim koljenom nakon čega je, zarada, odlučio biti trenerom. I dok se na NBA parketima pojavio Messina, mislilo se da bi upravo on mogao postati prvi Europljanin kao glavni trener neke momčadi.
Kako mu momčad igra, a Letonija je najugodnije iznenađenje Eurobasketa, na mjestu asistenta nekom NBA treneru mogao bi završiti i letonski izbornik Ainars Bagatskis (50). Kada su ga u mix-zoni pitali koliko je težak posao voditi reprezentaciju, oduševio je odgovorom:
– Ja ne radim klasični posao. Zapravo, ovo i nije posao, ovo je uživancija.
Od svih njih, karakterno je zanimljivi trener koji nikad neće vidjeti NBA ligu, a to je Stojan Ivković (51), stručnjak koji je Mađarsku doveo do prve pobjede na velikim natjecanjima nakon 48 godina. I ne samo to, Stole je odveo Mađare u osminu finala u kojoj su se namjerili na Srbiju pa je tu bio zid preko kakvog se više nije moglo. Svjestan toga, Ivković je još u Cluju ovako odgovorio na pitanje kakvi su mu sportski planovi za Istanbul.
– U Istanbulu idemo najesti se baklava.
Slušao ga velečasni
Prije utakmice u skupini sa Španjolcima, netko je pitao kako se postaviti prema tom suparniku.
– Tako da ćemo se s njima prvo slikati. I meni je čast biti na parketu s takvim igračima.
Nasmijao je Ivković novinare i kada je objašnjavao kako on bira igrače za reprezentaciju.
– Meni su moji kritičari stalno predbacivali da nisam uzeo najbolje igrače, no ja vam igrače za reprezentaciju biram po specifičnom kriteriju. Ja ima kćer i gledam bih li nekog igrača mogao imati za zeta ili ne.
Stojan je rođen u Dubrovniku, od oca Srbina i majke Hrvatice, a odrastao je u Crnoj Gori. Na koncu se skrasio u Mađarskoj, gdje se oženio bivšoj košarkašicom i prešao na katoličku vjeru. Kada se ispovijedao, prije vjenčanja, trajalo je to 30-ak sekundi.
– Rekao sam svećeniku da nisam nikoga ubio, nisam sudjelovao u trgovini ljudima, nisam bio blizu drogi.... Rekao sam i da sam sve ostalo ili probao ili sam bio blizu toga, pa mi je velečasni rekao da imam zanimljiv pristup ispovijedi. Jer, moja draga supruga, neusporedivo manje grešna osoba nego što sam ja, provela je na ispovijedi 30 minuta – ispričao nam je najzabavniji trener na Eurobasketu.
ponestaje štiva pa se pišu gluparije....