Među 20-ak reprezentativaca hrvatske ragbijaške reprezentacije ima profesora, studenata, soboslikara, ugostitelja... No, jedan igrač dodatno se ističe - Marijan Slaviček (34) profesionalni je vojnik koji se prije mjesec dana vratio iz misije u Afganistanu.
Propustio četiri utakmice
– Proveo sam sedam mjeseci na sjeveru te zemlje, u gradu Mazar-e-Sharifu. Bio sam u mentorskom timu, s hrvatskim kolegama obučavao sam njihove vojnike – opisao je hrvatski reprezentativac.
Srećom, nije bilo opasnih situacija koje bi mu ugrozile život.
– To je jedan od sigurnijih dijelova Afganistana. A vjerojatno i jedan od najzaostalijih i najsiromašnijih. Po njihovu kalendaru, sada je 1389. godina, a tako ondje i izgleda, kao da je vrijeme stalo.
Slaviček bez ragbija nije mogao ni u Afganistanu.
– Preko satelitskog programa sredio sam da je cijeli hrvatski kontingent mogao gledati utakmicu naših protiv Nizozemaca, a na internetu sam stalno pratio i rezultate mog RK Zagreba u hrvatskoj ligi.
Zbog obuke i boravka u Afganistanu, Slaviček je propustio posljednje četiri utakmice reprezentacije.
– To je tako, posao je ipak na prvome mjestu. Ipak, i ondje sam uspio igrati ragbi, našao sam neke Engleze koji su solidni u tom sportu pa smo malo trenirali – rekao je Slaviček, koji inače radi u vojarni u Velikoj Buni kraj Velike Gorice.
– Radim svaki dan od 8 do 16, a nakon toga idem na trening – kaže Slaviček te dodaje da mu vojnička stega puno pomaže i u ragbiju.
I suigrači u svlačionici poštuju njegov vojnički autoritet.
– Znam nekad postrojiti mlađe igrače, kad se malo previše opuste, ha-ha. Makar, za autoritet mi nije potrebno to što sam vojnik, već me moraju slušati i zato što sam među starijima u svlačionici – našalio se Slaviček na račun svojih godina.
Godišnji zbog Hrvatske
Kao i svi ostali reprezentativci, s obzirom na to da nisu profesionalci, i Slaviček za reprezentativne akcije mora uzimati godišnji odmor.
– Srećom, na poslu mi dosta izlaze ususret. Kad igra reprezentacija, koristim slobodne dane, ali i dio godišnjeg odmora. No, nije mi žao zbog toga. U ragbiju sam 15 godina i dio je moga života – zaključio je Slaviček.
Asistent Mandić na fakultet dolazi i s modricama
Još jedan ragbijski reprezentativac, Miroslav Mandić, ima neobično zanimanje za vrhunskog sportaša. On je, naime, asistent na Ekonomskom fakultetu, na katedri za marketing. Zbog ragbija na posao ponekad dolazi i s modricama.
– Srećom, kolege imaju razumijevanja. A studenti previše i ne pitaju. Poneki me malo čudno gledaju, ali ostane na tome – kaže Mandić.
Zbog ozljede je na fakultet jednom došao i na štakama.
– Ne želim da studenti trpe zbog ragbija. Zato i ne idem na gostujuće utakmice reprezentacije – objašnjava Mandić.
