U nedjeljnom finalu nogometnog SP-a nadmetat će se dvije velike sportske nacije. S jedne strane zemlja iz kruga ekonomskih velesila (Francuska, članica skupine G7), a nasuprot njoj mala zemlja s nevjerojatnim brojem olimpijskih medalja po glavi stanovnika.
Zapravo, po tom kriteriju, Hrvatska je u na posljednjim ljetnim OI bila daleko ispred Francuske. Sa svojih 10 medalja na 4,2 milijuna stanovnika, Hrvatska je u Riju zauzela šesto mjesto, dok je Francuska sa svoje 42 medalje na 66,8 milijuna bila 30. No, da ta “per capita” lista na izvjestan način i zavarava treba reći su na njoj 43. i 44. mjesto zauzele Rusija (56 medalja na 144 milijuna stanovnika) i Sjedinjene Američke Države (121 medalja na 321 milijun stanovnika).
Neovisno o takvim statistikama, Francuska je sportska velesila i po podatku o 716 odličja na ljetnim olimpijskim igrama s kojima je na četvrtom mjestu u ukupnom poretku zemalja. Ispred Francuske su samo SAD-a (2.522), bivši SSSR (1.010) i Velika Britanija (849), a iza nje su Njemačka (615), Italija (577), Kina (546), Australija (497), Švedska (494)...
Baš kao i u ogromnoj većini zemalja, i u Francuskoj je najpopularniji sport nogomet. U ovoj je držati preko 18 tisuća registriranih klubova i preko dva milijuna licenciranih nogometaša (što je pola stanovništva Hrvatske).
Iako nikad niti jedan francuski klub nije bio europskim klupskim prvakom - finale su igrali Saint-Etienne 1976. i Reims 1956. i 1959. što sugerira da Francuska nije imala ligu jako kao što ih imaju Njemačka, Italija, Engleska, Španjolska - riječ je ipak o nogometnoj velesili.
Nikada klupski prvaci
Galski pijetlovi su bili jedna od četiri europske reprezentacije koje su sudjelovale na prvom SP-u 1930. u Urugvaju. A da je to takva natjecanja uopće došlo najzaslužniji je jedan Francuz, tadašnji šef Svjetskog nogometnog saveza Jules Rimet, najdugotrajniji Fifin predsjednik (od 1921. do 1954.).
Uz Urugvaj, Italiju, Brazil, Englesku, Njemačku, Argentinu i Španjolsku, Francuska je jedna od samo osam zemalja koje su postajale svjetskim prvacima. A osvojili su ga u svom dvorištu, 1998. godine, pobijedivši teže u polufinalu Hrvatsku (2:1) nego u finalu Brazil (3:0). Još četiri puta tricolori su igrali u “final fouru” mundijala, a Božici Nike najbliži su bili 2006. kada su u Njemačkoj u finalu izgubili od Talijana.
Europskim prvacima, Francuzi su bili dvaput. Prvi put naraštaj Michaela Platinija (1986.), a drugi put (2000.) sastav koji je samo dvije godine radnije bio i svjetskim prvakom. Finale Eura igrali su galski pijetlovi i prije dvije godine (2016.) i to na domaćem travnjaku, ali su ga izgubili od Portugala. Premda u njemu već dugo vremena nemaju velikog šampiona, valjda još od 20-tih godina prošlog stoljeća i Renea Lacostea, drugi najmasovniji sport u Francuskoj je tenis čemu zacijelo doprinosi i domaćinstvo jednom od četiri Grand Slam turnira. Francuska ima preko milijun registriranih tenisača, a to je dijelom posljedica i činjenice da je ova zemlja - s 10 pobjeda - treća najuspješnija u povijesti Davisova Cupa.
>> Pogledajte Večernji pressing s Lovrom Kalinićem i Ognjenom Vukojevićem
Ono što je Wimbledon u tenisu, u biciklizmu je Tour de France. Zapravo, neupitno je da je to najveća biciklistička utrka na svijetu koju su domaći biciklisti osvajali 36 puta, a dvojica najvećih francuskih biciklista Jacques Anquetil i Bernard Hinault po pet puta, baš kao i Belgijac Merckx i Španjolac Indurain. Ono što je porazno po francuski biciklizam jest da je posljednji francuski osvajač Toura bio upravo Hinault i to još davne 1985. A to je nešto slično kao i u tenisu u kojem je posljednji francuski Grand Slam pobjednik Yannick Noah (1983.).
No, Francuzi zato osjećaj dominacije imaju u jednom loptačkom sportu, a to je rukomet. Otkako su 1995. osvojili svjetsko zlato na Islandu (predvođeni briljantnim Jacksonom Richardsonom), Francuzi su još pet puta bili svjetskim prvacima (2001., 2009., 2011., 2015. i 2017.). zahvaljujući veličinama poput Omeyera, B. Gillea, Narcissea i, posebno, N. Karabatića. U međuvremenu francuski su rukometaši bili i dvaput olimpijski pobjednici (2008., 2012.) i triput europski prvaci (2006., 2010. i 2014.). Sveukupno, francuski rukomet s velikih natjecanja ima čak 19 medalja - 11 zlata, dva srebra i šest bronci.
Ono što je Karabatić za francuski rukomet (mozak reprezentacije), to je Tony Parker za njihovu košarku. Do pojave tog malog čarobnjaka, Francuzi su se dičili nekim medaljama iz davne prošlosti (olimpijsko srebro 1948. plus europske bronce iz 1937., 1951., 1953. i 1959.), ali i s neočekivanim olimpijskim srebrom iz Sydneyja (2000.). U vrijeme dominacije bivšeg SSSR-a i bivše SFRJ, Francuzi su bili reprezentacija iz zlatne sredine koja se medalje mogla domoći samo nekim čudom, baš kao što je bilo ono iz Sydneyja.
Francuzi vole i jahanje
No, kada su na scenu stupili Tony Parker i Boris Diaw to je postala reprezentacija kojoj se svi klanjaju. Uostalom, taj je naraštaj osvojio europsko srebro u Litvi (2011.), pa europsko zlato u Sloveniji (2013.), te svjetsku broncu u Španjolskoj (2014.). I bez Parkera, ali s igračima poput De Coloa, Fourniera, Goberta, Huertela, Seraphina... danas je to vrlo konkurentna reprezentacija na svakom velikom natjecanju.
Vjerovali ili ne, treći najmasovniji sport u Francuskoj je jahanje i to ispred džuda. No, zato su francuski džudaši drugi na rang-ljestvici osvajača olimpijskim medalja (14-10-25). Odmah iza Japanaca (39-19-26), sportaša iz postojbine ovog borilačkog sporta. Trenutno najdominantniji džudaš na svijetu je Francuz (teškaš Teddy Riner), 10 puta svjetski prvak i dvaput olimpijski pobjednik... Izrazito popularan sport u Francuskoj, posebice u njenim južnim dijelovima, jest ragbi. Na svjetskoj rang-listi Francuzi su trenutno osmi, no riječ je o trostrukim svjetskim doprvacima, reprezentaciji koja je stalni sudionik turnira Šest nacija. Francuzi su i jako dobri skijaši, diče se i legendama poput Jean Claude Killyja, ali i nekim od najljepših svjetskih skijališta poput Val D’Iserea i Chamonixa.
>> I legendarni crveni fićo spreman je za finale
Zasto neznalci pisu tekstove o nogometu? Samo za informaciju doticnom novinaru koji tvrdi da FRANCUZI NIKAD NISU IMALI KLUPSKOG PRVAKA EUROPE !?! da provjeri sezonu 1992/1993 i vidi koji je klub bio prvak.