Jedini je igrač u povijesti Dinama koji je uspio loptu nabiti preko istočne maksimirske tribine. Tako se, kad se željelo sprdati s Vlatkom Markovićem, današnjim predsjednikom Hrvatskoga nogometnog saveza, pisalo o njemu kao igraču. No, u isto se vrijeme prešućivalo da je bio ponajbolji igrač reprezentacije Jugoslavije na SP-u u Čileu, da je u Austriji jedne sezone bio najbolji strijelac, u 13 utakmica postigao je 27 pogodaka. Nakon što je s mjesta stopera premješten na centarfora. Bio je velik igrač, a nakon toga i odličan trener. A sedam godina na mjestu prvog čovjeka HNS-a odradio je odlično. Iako mu mnogi zamjeraju slabu domaću ligu. No, zasluge su ipak mnogo veće od propusta.
Je li bilo ljepše biti igrač, trener ili danas predsjednik uspješnog saveza?
Ma igrač, neusporedivo. A najgore, zapravo najteže, jest ovo danas. Sport teško
živi, nije lako nabaviti novac za svakodnevni život i goleme potrebe. Na sreću,
mi znamo kako to napraviti. Daj Bože da mnoge tvrtke u Hrvatskoj posluju kao
mi. Tko me naslijedi jednog dana, imat će dovoljno za par godina mirnog života
cijelog saveza. A taj koji je pisao da sam napucao loptu preko tribine nije
to mogao vidjeti, bio je klinac koji je čuvao tuđe ovce.
Za vas kažu da ste otišli iz Bosne, no da Bosna nije izašla iz vas.
Znam da to kažu i ponosim se time. Dva hrvatska nobelovca su iz Bosne.
Sjećate li se djetinjstva u Bugojnu, što ste radili?
Svega se sjećam, krasno je bilo tamo, svi vjetrovi s mora i s kontinenta sastaju
se tamo. Imao sam dobro društvo, volio sam pecati ribu. Volim i danas, imam
vikendicu uz vodu, ali ne i dovoljno vremena. Kroz Bugojno su prošle i sve
vojske.
Sjećate li se rata?
Kako ne, Bugojno, Kupres, Prozor, ofenzive, divizija Prinz Eugen,
pokolji... U našoj su gostionici bili i mnogi ljudi u crnim uniformama čija se
imena spominju
u mnogim pjesmama. Ali neću da ispadne da se falim glupostima. Znam i danas
gdje su po 200 metara dugi rovovi u kojima su pobijeni ljudi.
Vaši su bili prilično bogati za to doba?
Jesu, imali smo tri gostionice, puno se radilo, ali smo i imali.
Jeste li vi bogati?
Dovoljno za miran život.
Sve ste zaradili nogometom?
Nisam. Imao sam s ocem Nikice Langa na Volovčici prvi kafić s espresso kavom
u gradu. Imao sam kamion dok su drugi vozili osobne automobile, pa kemijsku
čistionicu. Imam dva stana u Beču i jedan u Nici. Kupujem sad jedan za sebe
u Budimpešti.
Dosta vam je boravaka u peštanskim hotelima?
Eee, hoteli. To mi je neispunjena želja, želio sam imati svoj hotel, umalo
sam kupio jedan u Beču.
Često ste u Budimpešti, godinama ste tamo čekali Novu godinu.
U Hiltonu u Pešti i sad sam čekao Novu, 19 godina idem tamo s prijateljima.
Znaju me tamo Cigani, ali i ljudi iz opere.
Kakvu glazbu volite?
Zlatne dukate, gotovo da sam ih ja iz Vinkovaca doveo u Zagreb. Volim Zvonka
Bogdana, ali i ozbiljnu glazbu.
Tko su vam najbliži prijatelji?
Bivši predsjednik Dinama Vid Ročić, dr. Đurašin, teniski trener Franz Humar,
Tomislav Vušković... Volim otići u lokal Stara Peščenica kod Martina Menala,
tamo sam najčešće s društvom na ručku.
Što volite piti?
Ne pijem ja. Popijem rado čašu dobrog francuskog vina. Uvijek imam u podrumu
između sto i 800 butelja. Tu i tamo popijem pivo.
Jeste li vjernik?
Jesam i idem u crkvu, prije sam imao problema zbog toga.
A politika, zanima li vas?
Zanima me. Franjo Arapović i Vlatko Marković prvi su sportaši koji su se prijavili
u rat. Današnja me politika zanima samo kroz prizmu koliko može napraviti da
običan čovjek bude sretan.
Jeste li član koje stranke?
Nisam. Jer, moja je obitelj zbog politike završila u Bleiburgu i po zatvorima.
Otac mi je robijao jer je bio "državni nepijatelj". Ali, "zna
se" kamo pripadam.
Nije li hrvatski sport mogao ili morao više profitirati dok je Franjo Tuđman
bio predsjednik?
Jest, sigurno. Jako je volio sport, znao je koliko državi sport donosi na međunarodnoj
sceni. Moglo se to bolje iskoristiti. A Tuđman me vratio u Dinamo, tu sam završio
trenersku karijeru.
Što mislite o premijeru Sanaderu?
Obojica smo "Austrijanci", otad se znamo. Izvrsno vodi Vladu, napravio
je stazu kojom putujemo u Europu, ima viziju o jakom položaju naše zemlje u
Europi. Dao je veliku podršku HNS-u za kandidaturu za Euro 2012. Ali i bivša
je vlada,
pogotovo Željka Antunović, u začetku te ideje odlično surađivala sa savezom.
Današnji Sabor, Vlada s premijerom, predsjednik Mesić i ministar Primorac puni
su razumijevanja za sport.
Stalno hvalite zagrebačkog gradonačelnika Bandića.
Sam Bog ga je poslao da bude gradonačelnik. Ima snage i moći i sve stigne,
a prati ga zavist i podmetanje. Vidjet ćete, Maksimir i Kranjčevićeva bit će
fantazija
od nogometnih stadiona.
Vratimo se ipak nogometnim temama.
Zašto ste 1966. godine istjerani iz Dinama?
Istjerao me Ivan Šibl i to mu nikad neću zaboraviti. Talijanski premijer Aldo
Moro dolazio je u posjet, dan prije igrali smo s Lazijem. Jedan Lazijev igrač
pljusnuo je našeg, ja sam mu prilijepio dvije ćuške i utakmica je prekinuta.
Šibl je tražio da kupim cvijeće i odem Talijanima u Brezovicu ispričati se. "Taj
film nećete gledati", rekao sam mu, a on me istjerao iz Dinama.
Neprijeporno
ste uspješan predsjednik saveza, no česti su pokušaji da vas maknu iz Rusanove.
HNS danas vode pametni ljudi. Nisam ja najpametniji na svijetu, ali dovoljno
sam mudar da se okružim pametnijima od sebe. I da imam uza sebe nevjerojatnog
radnika kakav je Zorislav Srebrić. Svi u savezu tako rade. Ponovit ću dobro
poznatu izreku ništa Hrvat ne mrzi kao što mrzi tuđi uspjeh.
Svojevremeno su vas pokušavali srušiti Zdravko Mamić i Igor Štimac, a vi
o njima govorite samo pozitivno?
O Mamiću mogu reći samo sve najbolje. On jest ekshibicionist, ali ljubav,
duša i ljudskost koju ima prema Dinamu nemjerljiva je. On je nužan Dinamu
i hrvatskom
nogometu. Ni protiv Igora nemam ništa. Mislim da treba ostati u nogometu,
bit će koristi od njega. A u počecima svi pravimo pogreške. I nisu me rušila
njih
dvojica, oni su me samo kritizirali.
Tko vas je onda rušio?
To su jadnici, sitni ljudi koje neću ni spominjati. Osmu sam godinu ovdje
i zna se što je iza mene. Iz današnjeg Izvršnog odbora može me naslijediti
bilo
tko,
imamo odličnu nogometnu vladu. Bojim se samo da ne dođe netko sa strane
i uništi sve ovo što je napravljeno. Znajte, ja sam bog nogometne struke
ovog
kontinenta,
do predsjednika svake države mogu doći u roku od 24 sata. Prvi sam trener
u Europi kojega Francuzi odlikuju i prvi nogometni trener koji će ući
u Društvo braće
hrvatskoga zmaja. Pod imenom Zmaj od Bosne Srebrni.
Bili ste predsjednik dok su izbornici bili Ćiro, Jozić, Bazić i danas
Cico. Kako biste ih rangirali?
Nikako i nikad, jer svi su napravili odličan posao u svojim mandatima.
Tko su po vašem mišljenju najbolji hrvatski nogometaši svih vremena?
Bajdo Vukas, Dražan Jerković, Davor Šuker, a tu su i Prosinečki i Boban.
I Ladić koji je nepravedno u sjeni, a bio je naš najbolji igrač u
Francuskoj i najbolji
vratar SP-a.
A najbolji danas?
Po mom su ukusu Pršo, Robert Kovač i Srna. Ali s reprezentacijom
iz Sofije u Njemačkoj možemo napraviti velike stvari.
Osobna iskaznica
DATUM i MJESTO ROĐENJA
1. siječnja 1937., Bugojno
OBITELJ
Kći Sandra, rastavljen
IGRAČKA KARIJERA
1953.-1957. NK Zenica,
1957.-1966. Dinamo,
1967. Wiener Sport Club,
1968. FC
Austria
REPREZENTACIJA
Za bivšu državu odigrao je 24 utakmice
TRENERSKA KARIJERA
NK Zagreb (četiri godine),
Standard Liege (devet mjeseci),
Nica (dvaput po tri
i pol godine),
Hajduk (godinu dana),
Dinamo (u nekoliko navrata, Rapid tri, pa
četiri godine),
trenersku karijeru završio 1990. godine u Dinamu.
HOBI
Rad, druženje, malo vremena za ribolov
ZA PODSJETNIK
Predsjednik je HNS-a s najduljim stažem, teče mu osma godina. Za to vrijeme kupljena
je kuća HNS-a, reprezentacija je na velikim natjecanjima, HNS je jedna od financijski
najuspješnijih tvrtki u nas. Inicijator je ideje da Hrvatska i Mađarska krenu
u kandidaturu za dobivanje EP-a 2012. Fifin instruktor deset godina, pet godina
predsjednik tehničke komisije Uefe, član komisije Goal projekta koji je podijelio
240 milijuna USD pomoći.
Djeca: Sreća i tragedija
Nije želio o privatnom životu, no ipak se tužnim glasom podsjetio. Najveća sreća u životu bilo je rođenje moje djece, Sandre i Tvrtka. Na žalost, dogodila se tragedija, prometna nesreća u kojoj sam ostao bez Tvrtka. Supruga je pretrpjela frakturu lubanje i na 11 mjesta lom noge. Zbog toga sam i odlučio otići iz Hajduka, morao sam se vratiti u Zagreb zbog svega. Sanda je (na fotografiji) u međuvremenu završila fakultet, Chanelovu školu u Parizu, priznata je vizažistica. Odlično se slažemo.
