Japanski sportski novinar Yasuyuki Nagatsuka iz Tokija, inače veliki navijač hrvatske nogometne reprezentacije, napisao je knjigu o vatrenima.
– Naslov moje nove knjige je "Moeru Vatreni", to znači "Omiljeni Vatreni". Ovo je knjiga isključivo o hrvatskoj reprezentaciji koju pratim 22 godine, kada sam počeo živjeti u Hrvatskoj. Ostao sam do 2011. godine. Na kraju ovog mjeseca, 31. svibnja, knjiga će izaći na japansko tržište, nadam se da će se dobro prodavati. Inače, Japanci slabo čitaju knjige – kazao nam je Nagatsuka kojega u Hrvatskoj zovu Joža i dodao:
– Redovito pišem članke o hrvatskom nogometu za japanske web-medije. Napisao sam sedam članaka o hrvatskoj reprezentaciji nakon svake od sedam utakmica Vatrenih na Svjetskom prvenstvu u Kataru. U Japanu ima dosta navijačica i navijača Vatrenih, osobito nakon srebrne medalje u Rusiji, a onda je i Japan izgubio od Hrvatske u Kataru, a Hrvatska je opet osvojila medalju. Postoji ovdje interes za Vatrene, pa sam se zato i odlučio za ovu knjigu od 288 stranica.
Yasuyuki je ovako rasporedio poglavlja svoje knjige: Tuge i radosti Modrićeve generacije – povijest Luke Modrića od poraza od Turske na Euru 2008. do otvaranja SP-a 2022.; Brončana medalja zlatnog sjaja na Svjetskom prvenstvu u Kataru – priče o svih sedam utakmica na SP-u; Biografije osmorice reprezentativaca – Borne Sose, Joška Gvardiola, Josipa Juranovića, Matea Kovačića, Marcela Brozovića, Lovre Majera, Dejana Lovrena i Mislava Oršića; Tajna razvoja talenata, spoj s budućnosti – sugovornici: Romeo Jozak, bivši tehnički direktor HNS-a, Krešimir Šoš, kondicijski trener Gorice, trenirao je japansku borilačku vještinu ninđucu, Lovro Majer; priče o hrvatskoj nogometnoj dijaspori i Ivanu Rakitiću.
Yasuyuki Nagatsuka svoju je hrvatsku priču Večernjaku ispričao u prosincu 2022. godine, uoči utakmice Hrvatska – Japan na SP-u.
– Hrvatsku reprezentaciju prvi put sam gledao na turniru Kirin kup 1997. godine u Tokiju. Išao sam na utakmicu Japan – Hrvatska, kupio sam ispred stadiona hrvatski dres jer mi se jako svidio, i odmah sam počeo navijati za Hrvatsku. Jednostavno, Hrvatska me tada jako zainteresirala i poželio sam je doći vidjeti toga ljeta. Tada sam bio zaposlenik japanske banke, a čim sam dobio mogućnost godišnjega odmora, otputovao sam u Hrvatsku – kazao je tada Yasuyuki, pa nastavio:
– U kolovozu 1997. došao sam u Zagreb i odmah sam otišao na utakmicu Dinamo – Newcastle, to je jedna od najvećih Dinamovih utakmica. Nakon tog godišnjeg odmora u Hrvatskoj odlučio sam dati otkaz u banci. Znam da vam to zvuči čudno i nestvarno, ali zaista sam tako bio odlučio – zato što u Japanu čovjek nema slobodu u izražavanju svoga mišljenja, na primjer prema svojim šefovima, pa i drugim ljudima. Privukao me mentalitet Hrvata, njihova ležernost, spontanost, jednostavno sam poželio dobiti neku vrstu slobode. Ovdje u Japanu ne mogu iskazati svoje osjećaje onako kako bih želio, a da to bude prihvaćeno. Prisiljen sam ponašati se kao robot, a ja sam sasvim drukčiji tip čovjeka.
Nagatsuka kaže kako je od tada svake godine dolazio u Hrvatsku, gdje bi boravio po mjesec dana, pa bi se vraćao u Japan, sve dok se 2001. nije za stalno preselio u Zagreb.
– U Zagrebu sam najprije studirao, učio sam hrvatski na Filozofskom fakultetu, tamo je bio tečaj za strance. Tada sam bio u kontaktu s japanskim medijima, pa sam kao novinar portala Sportnet.hr počeo izvještavati za njih iz Hrvatske lige. Bila je to ona sezona kada je NK Zagreb postao prvak. Tako sam ostao živjeti u Hrvatskoj do 2011. godine, živio sam na Jarunu, u Voćarskoj i Rendićevoj, a u Zagrebu sam upoznao i svoju današnju suprugu, također Japanku. Zbog prirode njezina posla preselili smo se u Litvu, pa u Brunej, a od 2018. godine kontinuirano živimo u Tokiju. Naravno da koristim svaku priliku da dođem u Hrvatsku pa sam nedavno bio na utakmici Lige nacija Hrvatska – Danska. Sada sam novinar freelancer – zaključio je Yasuyuki Joža, koji je nedavno na japanski preveo Modrićevu autobiografiju "Moja igra". U Japanu je prodana u 5000 primjeraka.
Mislite da u Banki teče med 🍯 i mlijeko.Tamo je borba da preživis.To je možda bilo pred50godina.Danas sigurno nije tako