Legendarni vatreni Robert Jarni (49) u lipnju prošle godine postao je izbornik hrvatske reprezentacije do 19 godina. Prihvaćanjem ove izborničke funkcije Jarni je nakon kraće stanke ponovno zasjeo na trenersku klupu. Trenerski je put počeo u matičnom Hajduku, a u međuvremenu je vodio i Istru 1961, Sarajevo te Pecs i Puskas Akademiju u Mađarskoj. Član legendarne brončane generacije vatrenih pokušat će s dečkima rođenim 2000. i 2001. godine izboriti plasman na Europsko prvenstvo koje će se u srpnju iduće godine održati u Armeniji. Prvi kvalifikacijski turnir na rasporedu je u studenom ove godine u Češkoj. Hrvatska je u skupini s domaćinom Češkom, Makedonijom i Luksemburgom, a dvije prvoplasirane reprezentacije plasirat će se u sljedeći krug. Nakon toga formirat će se novih sedam skupina po četiri momčadi iz kojih samo prvaci idu na EP.
Ritam igre u našoj ligi je spor
– Teško mi je u ovom trenutku govoriti o tome kakvi su nam izgledi da se plasiramo na EP. Prvi bismo krug zaista trebali proći i ja se nadam da će biti sve u redu, a onda će puno toga ovisiti o ždrijebu.
Radi li se u Hrvatskoj dobro s mlađim dobnim uzrastima? U HNS-u tvrde da je sustav kvalitetno ustrojen.
– Mi pokušavamo dobiti ono što je najbolje. Istina je da je ritam igre u našoj ligi spor, pa onda kada naiđemo na neke reprezentacije kojima je ritam utakmice puno jači i brži, nastaje problem. Tu smo malo pali i na tome bi trebalo poraditi. Prvenstveno tu mislim na rad po klubovima, no ja ne mogu ulaziti u to na koji način to poboljšati. Postoje ljudi koji se brinu o tome. Talentirane djece svakako imamo i trebamo se potruditi svim silama da ih izvedemo na pravi put. Današnji nogomet čista je brzinska tehnika. Moraš trčati, obraditi loptu i gledati gdje se tko nalazi da bi mogao točno dodati.
Seniorska reprezentacija nekako nas je navikla da ide na velika natjecanja, a mlađe da ne idu. Zašto je to tako?
– Malo smo u zaostatku za ostalim reprezentacijama. Mislim da je to ipak ogledalo rada po klubovima. Primjerice, ja svoju generaciju do 19 godina dobijem tri dana prije utakmice, napravim s njima dva treninga i to je sve. Imamo dosta kvalitetnih igrača, ali problem nastaje od 18. do 21. godine. Tu nam se izgubi puno djece. Imamo više talenata od drugih, ali kaskamo u drugim segmentima, osobito po pitanju brzine ritma.
Vi ste u mlađim uzrastima bili prvak svijeta u Čileu 1987. Što je to tada za vas značilo?
– Mi smo te godine osvojili SP, ali morate znati da je iz reprezentacije koja je tada igrala osam ili čak devet igrača već dvije godine igralo prvu jugoslavensku ligu. Zamislite sada da jedan junior igra prvu jugoslavensku ligu i ide na SP sa svojim uzrastom. To je nešto fantastično. Jer, on ima i brži ritam i brže razmišljanje. Zato je dobro što postoje ove B-momčadi kako bi ti mladi i talentirani igrači mogli krenuti gore i prilagoditi se.
Je li generacija iz Čilea najuspješnija u povijesti hrvatskog nogometa?
– Obično se gledaju titule, ali svatko od nas gleda nogomet svojim očima. SP u Čileu pomoglo nam je u karijerama. Mi smo ipak od malih nogu bili zajedno.
U Hajduk sam došao spreman
Nedavno ste izjavili kako je problem s mladima u tome što nisu prošli ulicu?
– Došao sam u Hajduk sa 16,5 godina i na nekoj ljestvici pripremljenosti od nula do pet došao s pet. I onda su me nadograđivali. Danas ja djecu ne vidim na ulici, školska igrališta su prazna. Oni sada dolaze s nulom. Moji vršnjaci i ja u to smo vrijeme imali tri treninga tjedno, ali odmah po povratku s treninga išli smo na ulicu igrati nogomet. Meni je to bilo sve, igrao sam 24 sata. Danas, nažalost, toga više nema.
Kako procjenjujete izglede naše reprezentacije na SP-u u Rusiji?
– Nekolicini će ovo vjerojatno biti posljednji SP. To su momci u najboljim godinama, u najboljoj formi. Jako je teško prognozirati. Svi naši igrači igraju u velikim klubovima, u Ligi prvaka i pitanje je kakvi će doći. Neki će biti preumorni, neki izvan forme jer nisu igrali i sad tu treba pronaći čarobnu formulu kako pripremiti sve igrače da svi budu isti.
Kako vam se čini naša skupina s Argentinom, Islandom i Nigerijom?
– Jako je zeznuta. Osobito ta Nigerija koja je, budimo iskreni, na fizičkom planu puno bolja od nas. Tamnoputi igrači uvijek su brzi, no imaju problema s taktikom. Nadam se da ćemo uspjeti iskoristiti njihove slabosti.
Koji vam je trofej najdraži u karijeri?
– Samo su dva najdraža. Jedan je, bronca na SP-u, ali prednost bih čak dao onom kada su me izabrali u Hajdukovu momčad stoljeća.
Naravno da je skupina zeznuta i da su Nigerijanci fizicki mocniji. I svi znamo da nismo prosli skupinu sve od 1998 godine i realno bilo bi iznenadjene i veliki uspjeh ako slucajno prodjemo skupinu. Ali u to sumnjam.