Ni sedma nije bila – sreća! Ni u svome sedmome nastupu na njemačkom tlu hrvatska reprezentacija nije ostvarila prvu pobjedu. I to nije uspjela ni kada je bilo najpotrebnije, najizazovnije, kada je pritisak bio neslućen: mislili smo da smo mu svojim iskustvom dorasli, a pod njim smo se na kraju i slomili. Užasna je spoznaja da tako iskusna reprezentacija od objektivno slabijih suparnika prima pogotke u 95. i 98. minuti, i zbog toga najvjerojatnije ispada s Eura!
Dalićev četvrti turnir
Na žalost, naša misija u Leipzigu nije uspjela. Italija nas ni u devetom pokušaju nije bacila na koljena, ali je već četvrti put zaredom nismo pobijedili – a do toga pothvata doslovno su nas dijelile sekunde. Hrvatska tako sada visi kao luster, čeka rasplete događaja u drugim skupinama, a zapravo nada joj je tanka, nikada tanja nije bila.
Sve ovo što se zbilo u Leipzigu moglo bi imati dalekosežne posljedice na našu reprezentaciju, osobito ako Hrvatska ispadne s turnira. Naime, lako se može dogoditi da je ovo bio posljednji kapetanski nastup Luke Modrića, te posljednji izbornički nastup Zlatka Dalića u hrvatskoj reprezentaciji! Po svemu sudeći, obje te divne sportske priče idu svome kraju i nesretni završetak ove drame s Talijanima mogao bi istodobno biti i kraj jedne neponovljive ere hrvatskog nogometa.
Ovo je Dalićev četvrti veliki turnir s Hrvatskom; u prethodna tri Livnjak je bio prošao skupinu, a sada je naša selekcija na izlaznim vratima! Međutim, Dalić je toliko visoko postavio tu letvicu izborničkih uspjeha da će proći desetljeća da joj se netko približi.
Hrvatska je protiv Italije u nekim dijelovima utakmice prezentirala svoju najbolju, najzreliju, najpožrtvovniju izvedbu na Europskom prvenstvu, iako je u njoj imala i nekoliko crnih razdoblja, među kojima je bila i ta prokleta sudačka nadoknada. Tresle su se i grmjele tribine stadiona Leipzigu od pjesme dvadesetak tisuća hrvatskih navijača, dok su se naši oduševljeni momci bacali jedan drugom u zagrljaj nakon pogotka Luke Modrića u 55. minuti. Taj emotivni, žustri genijalac u kopačkama opet je zapucao jedanaesterac – u 54. minuti sjajno mu ga je obranio Donnarumma - i naš kapetan nije zbog toga potonuo, ni pokleknuo, nego je neviđenom snagom volje već za jednu minutu, već u sljedećem napadu skupio snage i zabio gol! Ima 38 godina, a slavio ga je iskreno i neobuzdano kao dijete!
No, sve što je uslijedilo bila je – voda na mlin Talijana. Iako je naš izbornik brojnim izmjenama pokušao zaustaviti naš pad, sve nakon Lukinoga pogotka bila je grčevita borba za preživljavanjem. Hrvatska se povukla u Livakovićevo krilo, dopustila Talijanima potpunu dominaciju i – čekala. A kada nešto čekaš – a to je u ovom slučaju bio posljednji sudački zvižduk – onda obično budeš neumoljivo kažnjen. Uporni Talijani, koji bi i s porazom bili treći u skupini s tri boda, nisu se predavali i nisu gubili nadu, pa su na kraju bili nagrađeni. Sijevnula je kontra, raspala se naša obrana, a napadač Lazija Zaccagni zabio je majstorski za 1:1, u stilu legendarnoga Del Piera.
Istini za volju, treba reći kako su Talijani i prije ovoga gola imali veće šanse. U prvom poluvremenu Dominik Livaković spektakularno je šut glavom Bastonija, što će možda konkurirati za najbolju obranu Eura. No, Hrvatska je početkom drugoga poluvremena preuzela konce igre i ulaskom Budimira dobila na dubini, probojnosti i konkretnosti, pa se s pravom postavlja pitanje zašto robusni Ante nije igrao od prve minute, nego je u špici ponovno utopljen Kramarić – koji špica nije.
Sve je išlo po planu
Hrvatska je imala posjed lopte 51 posto, Talijani su imali više šuteva, 13:6, dok je u okvir gola više puta ciljala Hrvatska, 4:3. Talijani su pretrčali 123.3 km, Hrvati 121.1 km, Talijani su imali više pasova, 496, nasuprot 464 hrvatskih. Talijani su imali i više napada, 47:37.
- Nažalost, nismo izdržali do kraja utakmice. Tako je to, primiš gol u zadnjoj minuti danas, primiš u zadnjoj minuti protiv Albanije. Jednostavno, nije to bio naš turnir, rekao je vidno utučeni Dalić nakon susreta pa dodao:
- Čestitam svojim igračima na borbi, na htijenju, na njihovoj žrtvi... Imali smo priliku izbiti loptu na kraju susreta, nismo, onda ti igrač prođe kroz sredinu i na kraju primiš gol. Izgleda da je tako moralo biti. A sudačku nadoknadu od osam minuta ne želim komentirati.
Prokomentirao je izbornik i igru svojih nogometaša.
- Bili smo dobri, pogotovo u prvom poluvremenu. Takva je bila naša taktika, da ne primimo gol u prvom poluvremenu, da uzmemo posjed lopte i da budemo odgovorni. U tome smo uspjeli, u nastavku smo krenuli malo drugačije, imali sve u svojim rukama, postigli smo gol, vodili, sve je išlo po planu, ali završilo je tako kako je završilo. Pogledajte ovaj turnir, promašili smo dva penala, dvaput primili gol debelo u sudačkoj nadoknadi. Nije nas išlo, rekao je Dalić pa zaključio:
- Želim pohvaliti svoje igrače, kao i navijače koji su nas prekrasno bodrili cijelo vrijeme. Zbog njih mi je najviše žao, zaslužili su više. Na kraju mogu reći da ih nismo uspjeli razveseliti, nismo prošli skupinu i to je neuspjeh.
Hrvatska nogometna reprezentacija vratila se noćas u svoj kamp u Neuruppinu, gdje će nastaviti trenirati, čekati rasplet preostalih skupina i nadati se čudu. A vrlo je lako moguće da nakon remija s Talijanima za naše reprezentativce sada nastupi ono o čemu repa briljantni reper Grše: "Shopping Italija, pa na party do Barija, bela Natalia, skupa vina Lombardija..."
šta ako ispadne? ispali smo mi moj novinaru... uz ovakvu igru.. nismo bolj eni zaslužili... hvala igračima na trudu... ali treneru...vrijeme je da potražiš svijetlo pod nekim drugim suncem...