Jutro nakon alarmantnog remija (1:1) s Luksemburžanima Dinamov izvršni predsjednik Zdravko Mamić bio je na svom radnom mjestu u uredu. Trener Zoran Mamić nakon desetak pritvorskih dana vodio je trening momčadi, pokušali smo razgovarati s njim uoči treninga, ali pristojno je odbio poziv na intervju:
Zorana zabrinuli igrači
– Nemojte sad, nemam vam ionako što reći jer ne znam u kakvom je stanju momčad, ne znam tko je ozlijeđen, tko je zdrav... Moram najprije dobiti uvid u aktualno stanje – rekao je Mamić.
No nešto je "visjelo u zraku" i to braća Mamić nisu ni trebala reći: u Maksimiru je zazvonilo zvono, počinje maksimalna mobilizacija, uzbuna je kričavo crvene boje! Dvije domaće utakmice (Hajduk i Fola Esch) okončane su identičnim rezultatom, jedna je bila preslika druge i odale su svu Dinamovu aktualnu nemoć.
I dok se remi s Hajdukom može nadoknaditi, Luksemburžani su opasno zaprijetili plavima da će ih izbaciti iz europske utrke. Do uzvrata u srijedu plavi moraju dignuti formu kako bi preskočili kvalitativno slabijeg, ali nimalo naivnog i maksimirskim rezultatom osokoljenog suparnika.
Upitno je samo – je li to moguće? Prije utakmice u Luksemburgu plavi u nedjelju gostuju u Osijeku i vidjet ćemo je li napravljen barem mali pozitivni pomak. Mnogo toga u Dinamovoj igri nije dobro. Igrači su "teški" i spori pa se postavlja pitanje imaju li snage, odnosno jesu li pretrenirani? I može li se momčad osvježiti u ovih nekoliko dana? Previše je tehničkih pogrešaka u igri, loših dodavanja, premalo kretanja bez lopte, bilo je i loših taktičkih procjena. Prevelik je broj igrača apsolutno izvan forme, nedostaje ideje, a sve to rezultira jalovošću.
Činjenica je da su događaji oko uhićenja braće Mamić još kako uzdrmali klub i s tim stresom nije lako živjeti i igrati. Uostalom, i Zoran Mamić je, u poluvremenu dvoboja s Luksemburžanima, ušao u svlačionicu i rekao igračima:
– Što ste se prestrašili, pokažite im tko je gazda u Maksimiru! Budite hrabri, riskirajte, kvalitetniji ste i potvrdite to – bile su Mamićeve riječi ohrabrenja, koje na žalost nisu urodile plodom.
Gotovo je nevjerojatan bio podatak da je Dinamo u nastavku utakmice samo jednom poslao loptu u okvir suparničkih vrata (Pjaca, 52. minuta)!? Ni polusatna situacija s igračem više nije donijela ništa dobroga, plavi se nisu znali mentalno postaviti onako kako bi se opipljivi favorit trebao postaviti. A što to govori? Ponajprije da Dinamo nema vođu na terenu! Nema čovjeka koji će razbuditi i razigrati momčad, igrača oko kojeg se vrti igra.
To nije najbolji Dinamo
Nadalje, opet se potvrđuje da ovo ni slučajno nije "najjači Dinamo u posljednjem desetljeću". Kad inozemni igrači dođu u klub, oni bi trebali raditi razliku, oni bi trebali biti pojačanja. No Goncalo i Taravel nisu dosad potvrdili opravdanost dovođenja, a osim vratara Eduarda i napadača Henriqueza, preostali trojac koji je počeo utakmicu (Pinto, Machado, Soudani) utopio se u sivilu.
Nije ovo napad na strance (štoviše, kvalitetan je stranac uvijek dobrodošao!), nego samo logična analiza postojećeg stanja. Ne treba, naime, očekivati da će mladac Rog nositi Dinamovu igru, pa tek je došao u Maksimir. Ne može ni Pjaca rješavati baš svaku utakmicu, posebno ako ga se stavi na za njega lošu poziciju u sredini, iza napadača, zna se da je najopasniji na bokovima, gdje ima najviše prostora. Od silnih loših potankosti boli glava, mogli bismo unedogled nabrajati što nije bilo dobro. No sad je najvažnije da Zoran Mamić pronađe izlaz iz ovoga "tunela" i izmisli "formulu" za prolaz u 3. pretkolo kvalifikacija za Ligu prvaka. Kako se ne bi dogodilo da ispadanjem iz Europe sezona bude promašena već na samome startu...
>> Dinamo izvukao najtežeg mogućeg protivnika u trećem pretkolu!
