Iako će se neke utakmice nogometnog turnira igrati 22. i 23., dvadeset i peti dan srpnja 2020. godine bit će prvi službeni natjecateljski dan igara 32. olimpijade, a olimpijade su razdoblja od četiri godine i vode se od godine prvih Olimpijskih igara 1896. u Ateni.
S obzirom na to da zbog svjetskih ratova, troje igre nisu održane (u Berlinu 1916., u Tokiju 1940. i u Londonu 1944.), ove igre bit će zapravo 29. ljetne Olimpijske igre i sportski svijet ih, kao i sve prethodne, s nestrpljenjem očekuje.
>> Godinu dana do Olimpijski igara u Tokiju
Svake od Igara svijetu su donijele nešto novo, a ove bi trebale pokazati svu raskoš tehnološkog napretka čovječanstva jer se održavaju u tehnološki najnaprednijoj zemlji svijeta.
Najskuplje Ljetne igre u povijesti
Uostalom, najavljeno je da će se organizatori i posjetitelji, ovom prilikom, moći pouzdati i u pomoć robota. Toyota, najveći proizvođač automobila na svijetu, proizvela je pet robota, a među njima i FSR (Field Support Robot) koji će, recimo, kopljašici Sari Kolak ili diskašici Sandri Perković vraćati bačenu spravu.
Gore, na tribinama, djelovat će pak HSR (Human Support Robot) koji će biti “razvodnik” za sve one koji trebaju pomoć da pronađu svoje mjesto. Isto tako, gledatelji će imati poseban tablet ispred sebe putem kojeg će moći naručiti piće i grickalice koje će im donijeti robot pod kodnim imenom DSR (Delivery Support Robot).
Ove će Igre biti zapamćene i po tome što će imati tri puta više lokalnih sponzora nego itko dosad. Naime, pored standardnih MOO-ovih sponzora poput Coca-Cole, Vise, Bridgestonea, Panasonica, Samsunga, Omege, Toyote, Intela... svaki domaćin ima pravo i na određeni broj lokalnih sponzora, a njih će biti tri puta više nego kod dosadašnjeg rekordera Londonu iz 2012. A te 62 kompanije, koje ukupno daju tri milijarde USD, nešto su s čime zemlja domaćin pak pokazuje moć svog gospodarstva.
Spomenuti izumi samo su mali dio drugog najvećeg proračuna u povijesti Igara. Zapravo, ako znamo da su Rusi na ZOI u Sočiju potrošili 50-ak milijuna USD, onda slobodno možemo reći da će Tokio 2020. biti najskuplje ljetne Olimpijske igre u povijesti s potrošenih 25 milijuna USD. I baš zbog toga, MOO-ov šef kordinacije za tokijske Igre Australac John Coates apelira na Japance da sa svim tim novosagrađenim sportskim objektima kandidiraju za domaćine svjetskih prvenstava u raznim sportovima. Inače, među 43 potrebna sportska objekta, samo osam će biti izgrađeno za stalno, 10 će ih biti privremeno, a 25 njih postoji otprije.
Najskuplji će, dakako, biti novi Olimpijski stadion sagrađen na mjestu onog na kojem je održano otvaranje Igara iz 1964. godine. Njega je počela projektirati slavna britanska arhitektica Zaha Hadid, no kako se pokazao preskupim (dvije milijarde dolara) – a i trebao je izgledati kao divovska kornjača – organizatori su joj se zahvalili i izabrali skromniji prijedlog domaćeg arhitekta Kenga Kume koji će stajati 800 milijuna dolara manje.
Ulaznica u prodaji nema
Baš kao i uoči mnogih prijašnjih Igara, ni Japanci nisu bez problema. Zeleni se žale da su Japanci potamanili dobar dio prašuma u Maleziji i Indoneziji kako bi pribavili najkvalitetnije drvo za olimpijske objekte, a Antiolimpijska grupa se pak žali da je sav taj novac mogao biti uložen pametnije – recimo u obnovu područja pogođenih potresima i tsunamijima.
U negativan kontekst ove se igre dovode i vezano uz vrijeme održavanja. Za razliku od onih prvih tokijskih (1964.) koje su održane u klimatski pitomom listopadu, ove će se održavati krajem srpnja i početkom kolovoza, što je vrijeme najvećih vrućina i iznimne vlage. A na takvim temperaturama 2017. godine u Tokiju je umrlo 12 ljudi pa ni sportaši nisu sretni s odlukom MOO-a, no kalendari međunarodnih sportskih federacija očito su im bili važniji.
Zbog toga će, recimo, maratonska utrka startati u šest sati ujutro, a hodanje na 50 kilometara čak pola sata ranije. U gradu u kojem živi 14 milijuna ljudi u kojem se njih osam milijuna svaki dan vozi podzemnom željeznicom, problem bi mogle biti i gužve u gradskim vlakovima. I zbog toga su Tokijci zamoljeni da u tih 16 olimpijskih dana rade od kuće, dakako oni koji to po prirodi posla mogu.
No, neki su već čak obećali da će od kuće raditi svih šest olimpijskih i paraolimpijskih tjedana – primjerice 50.000 radnika Fujitsua, 34.000 NEC-a, 1600 Toyote i tako redom.
No, unatoč svemu tome – pa i korupcijskoj aferi bivšeg predsjednika organizacijskog odbora Igara koji je priznao da je kupovao glasove da Tokio bude domaćin – zanimanje Japanaca za ove Igre je enormno.
Zapravo, ono je toliko da ulaznica za natjecanja nema u slobodnoj prodaji, već se za sve održava neka vrsta lutrije. Jedna je održana u svibnju i nakon nje je prodano 3,2 milijuna ulaznica, a sljedeća slijedi sada u kolovozu no i tada će velik dio od onih 7,5 milijuna prijavljenih Japanaca ostati razočaran.
Naime, premda su organizatori najavili da će na raspolaganju imati 7,8 milijuna ulaznica, treba znati da će 20-30 posto od toga u ruke zemalja sudionica, odnosno sponzora.
