Znojnog čela, umoran do krajnjih granica, stisnuo je šaku Marin Čilić i počeo slaviti sjajnu pobjedu protiv Argentinca Federica Delbonisa u prvom meču finala Davisova kupa. Veliku, veliku dramu vidjeli smo u prvom meču Hrvatske i Argentine, nakon pet napetih setova i 3 sata i 30 minuta borbe slavio je ipak naš Čilić, Delbonis je pao sa 6:3, 7:5, 3:6, 1:6, 6:2. Tako je Marin donio prednost Hrvatskoj 1:0.
U zagrljaj su mu odmah nakon zadnjeg poena poletjeli izbornik Krajan i svi suigrači, osim naravno Ive Karlovića, koji se spremao za meč protiv Del Potra.
“Marine, Marine”, orilo se Arenom dok su naši slavili prvi jučerašnji bod. Imao je Čilić puno velikih pobjeda u Davisovu kupu, ali ova je postala najveća. Jer vratiti se iz situacije kada je Delbonis izjednačio na 2:2 u setovima, i bio u velikom naletu, mogu samo najbolji. A Marin Čilić to očito jest.
Siguran prva dva seta
U prvom setu ključan je bio četvrti gem, kada je Marin oduzeo servis Argentincu te s lakoćom održavao prednost do kraja. Prvi je set Hrvat dobio sa 6:3, poslije samo 35 minuta igre.
U drugom je setu Delbonis podigao nivo igre, držao s lakoćom servis sve do 5:5. No, onda je Marin iskoristio drugu break loptu i poveo 6:5. A u sljedećem gemu potvrdio je break i stigao do velikih 2:0 u setovima. Arena je tada proključala, orilo se “Čilić, Čilić”.
Koliko je dominantan u prva dva seta bio Marin najbolje potvrđuje podatak da Delbonis nije imao nijednu break loptu. A u ta dva seta Čilić je imao 12 asova, a Argentinac samo jedan.
Ipak nije sve moglo biti jednostavno i lagano. Zakompliciralo se već na početku 3. seta, kada je Marin izgubio servis, a Federico poveo 2:0 u gemovima. Pomislili smo da je meč gotov kada je kod 3:3 Marin imao dvije break lopte, no Delbonis se nije dao, te je poveo 4:3. A kada je Delbonis u sljedećem gemu breaknuo Marina i poveo 5:3, svih 3000 Argentinaca zapjevalo je u jedan glas, uključujući i Diega Maradonu. Nažalost, u sljedećem gemu Delbonis je potvrdio set. I tada je krenula velika drama. U četvrtom setu Marin je dosta pao, Delbonis je počeo baš sve pogađati, te je nakon 15-ak minuta seta Argentinac vodio 4:0. Nažalost, Marin se nije uspio oporaviti, te je Federico dobio set sa 6:1 i izjednačio na 2:2. Hrvatski navijači bili su u nevjerici, a najteže je sigurno bilo Marinu Čiliću. Prošao mu je tada kroz glavu četvrtfinalni meč protiv Amerikanca Jacka Socka, u kojem je također vodio 2:0 u setovima, a onda izgubio nakon pet setova. No, ovaj put nije bilo tako, Marin je smogao snage za veliku pobjedu.
I naša publika odlična
– Servis je bio jako dobar u prva dva seta, ali sam se mučio s reternom. Teški su mečevi Davisova kupa, ulog je naslov i treba u ovom trodnevnom maratonu samo imati puno strpljenja. Nije bilo panike, vratio sam snagu nakon 2:2, emocija je bila dobra i sretan sam – rekao je Čilić.
Protiv 41. tenisača svijeta Delbonisa Čilić je na kraju ipak pokazao zašto je 6. tenisač svijeta, zbog čega je ove sezone osvojio Cincinnati i Basel. A jučer je ostvario ono što se očekivalo protiv Delbonisa, donio prvi, psihološki jako važan bod za Hrvatsku. Ono što je Krajan naglašavao kao jako važnim. Iako, u posljednjih 10 finala Davisova kupa, samo je pet puta slavila reprezentacija koja je slavila u prvom meču.
Hrvatska publika jako je jučer pomagala Čiliću, davala mu snagu kada je posustajao.
“Marin Čilić, Marin Čilić” često se orilo iz 12.000 grla u Areni (ostalih 3000 bili su Argentinci). Iako ih je bilo pet puta manje, gosti iz Argentine dosta su puta nadglasali Hrvate, na trenutke se činili kao da se igra usred Buenos Airesa. No, na kraju meča naši su bili puno dominantniji, orilo se “Šampione, šampione”, “Hrvatska je prvak svijeta”, “Lijepa li si”...
Među 3000 argentinskih navijača, najpoznatiji je u Areni naravno bio Diego Armando Maradona. Već sat vremena prije meča sjeo je na sjedalicu zajedno s djevojkom. Mahao je argentinskim navijačima, skakao na svaki osvojeni gem Delbonisa. Bodrio ga je pogotovo nakon nekih napetih poena, a ljutio se kada je Čilić pogađao neke teške lopte. Početkom drugog seta Maradona se između dva gema i rasplesao na pjesmu Soulfingersa “Ajmo Marine, do pobjede”. Zabavljao je publiku i sebe, no na kraju meča između Čilića i Delbonisa ipak je utihnuo. Marin je pobjedom utišao malog zelenog. Nadamo se da će u takvom raspoloženju Diego i otići iz Zagreba. Nadamo se da ćemo i u nedjelju navečer na trofej ugravirati naša imena, no do toga je dalek put.
Argentinski navijači su nam dali lekciju u navijanju, isključivo jer su bili vidljiviji, grlatiji, bolje pozicionirani i bliže terenu od naših, koji su bili u pozadini ili na vrhu tribina. Naša 'elita zrelijih godina', koja je imala bolja sjedišta blizu terena, uopće se nije čula ili vrlo slabo i nedovoljno. Hoćemo li osigurati jednu sekciju sa boljom pozicijom sjedišta našim mladim i grlatijim navijačima? A limena glazba? A bubnjevi, ...?