Kako drugih svjedoka nije bilo, ne preostaje nam ništa drugo nego vjerovati čovjeku i prenijeti ono što nam je Zlatko Canjuga prepričao o jednom od svojih posljednjih razgovora s Tuđmanom. Bilo je riječi o pokretanju procesa promjene imena Croatia u Dinamo.
– Predsjednik Tuđman nije bio naivan da nije vidio što se događalo oko kluba, kakav je to navijački pokret bio protiv tadašnjeg imena. Na utakmici s Manchester Unitedom u Maksimiru sjedili smo u svečanoj loži, nas dvojica sami. Dakle, igramo Ligu prvaka, protiv europskog prvaka, prihvaćeni smo u Europi, svugdje nas respektiraju, ali imamo interni problem; nemamo potporu navijača. Smatrao sam da u takvim okolnostima klub ne može funkcionirati. On mi je na sve to tada rekao: ‘Dajte onda taj referendum’ – evocirao je tadašnji čelnik plavih začetak jednoga od najvažnijih događaja u novijoj povijesti maksimirskoga kluba i nastavio:
– Naravno da mi mnogi, pogotovo oni iz njegova bliskog kruga, neće povjerovati, zašto bi to rekao baš meni. Mnogi su, naime, mislili da imaju njegovo veliko povjerenje, da mu mogu čitati misli, političke stavove, ali on nije bio glup da nije shvaćao što se događa i kamo stvari idu. Šteta što je umro, a da taj referendum nije proveden, da to bude pokušaj pomirenja između navijača i predsjednika Tuđmana. Možda u trenucima kada je znao da mu se približava kraj nije želio da na drugi svijet ode u sukobu s nekim.
Famozni referendum nikada nije bio proveden, ali zato je samo dva mjeseca nakon Tuđmanove smrti, 14. veljače 2000., ekspresno provedena promjena imena kluba. Treća u razdoblju od samo devet godina. Dinamo je napokon izašao iz egzila, izronio iz mraka!
Ljudi ne vole dekrete
Mnogi naravno nisu povjerovali da je Tuđman pred kraj života odjednom stao na Dinamovu liniju, no taj detalj ionako nije ni bio ključan u toj maksimirskoj revoluciji.
Član Izvršnog odbora tadašnje Croatije Ognjen Naglić dobro se sjeća svih zbivanja s početka 2000. godine.
– Znajući kakav je stav o Dinamu imao predsjednik Tuđman, teško je bilo povjerovati u takav obrat u njegovu načinu razmišljanja. Međutim, nestankom jednoga takvoga ogromnoga autoriteta, koji je autokratski vladao, bilo je jasno da se neće moći održati nešto što je neodrživo i neobranjivo – priča Naglić i nastavlja:
– Kad su 1945. ukinuti mnogi klubovi s hrvatskim predznakom, ime Građanski nestalo je dekretom, ali njegova ideja je ostala; ostao je jedan zagrebački, svehrvatski klub, koji pod imenom Dinama nastavlja ideju Građanskog. Još jače nego što je bila prije izražena. Iako ime Dinamo ima boljševičke konotacije, ono je postalo konspirativno ime za Građanski. I Dinamo je postao sve suprotno od onoga što su tadašnje komunističke vlasti željele. Naime, nova vlast nije uspjela promijeniti ideologiju koja je pratila Građanski.
Dinamo je prvu promjenu imena doživio 25. lipnja 1991. kada je nastao HAŠK Građanski.
– Ljudi ne vole dekrete jer ih to asocira na 1945., a tim dekretom 1991. neka je ‘mudra glava’ našla solomunsko rješenje i smislila onu karikaturu od imena HAŠK Građanski, spojivši u jedno ime dva velika suparnika. A Dinamu nije ništa falilo. Tako su dva mrtvaca, HAŠK i Građanski, ubila živi organizam, Dinamo. No Dinamo je, naravno, preživio, jer mrtvaci nisu mogli oživjeti – ističe Naglić.
Tu se nije stalo s dekretima: novi je stigao 24. veljače 1993. kada je osvanula – Croatia. Njezin je predsjednik 1996. postao Zlatko Canjuga. Politički dužnosnik s navijačkim backgroundom, navodno zakleti dinamovac. Koji svoju privrženost Dinamu ispoljava tek nakon Tuđmanove smrti.
– Canjuga je, svjestan da ga nije iznjedrio nogomet nego politika, shvatio da ta politika odlazi sa scene i da će ga odnijeti sa sobom. I on je, čim je umro Tuđman, bio spreman sve napraviti da to spriječi. Jedino za što se imao primiti u tom trenutku bilo je ime Dinamo – tvrdi Naglić.
U promjeni imena nezaobilazna figura je i Zdravko Mamić?
– Ja sam na sjednici Izvršnoga odbora krajem 1999. godine predložio da se Mamića kooptira u Izvršni odbor. Canjuga je u Zdravku u tom trenutku vidio sponu s BBB-om. A Bad Blue Boysi su tada bili u velikom naletu, javnost ih doživljavala kao glas naroda. Zdravko Mamić svom svojom energijom prionuo je djelovanju da se vrati ime Dinamo, sada i s legitimitetom člana IO-a, a Canjuga je, mora se i to priznati, imao izuzetno pozitivnu ulogu u tome. Imao je iskrenu namjeru da se vrati ime Dinamo, jer to je njemu moglo jako pomoći.
Canjuga nije najveći
Tko je po vama najzaslužniji za povratak imena Dinamo?
- Canjuga i Mamić bili su važni protagonisti, iz različitih pobuda: jedan je želio ostati u Dinamu, a drugi je htio doći u Dinamo. Međutim, povratak imena bio je nezaustavljiv proces, kojemu su najviše, vodeći herojsku borbu, pridonijeli Bad Blue Boysi. To vraćanje Dinamova imena u našim je nogometnim okvirima bilo kao rušenje Berlinskog zida u malome. Povijesni trenutak – naglašava Naglić.
Je li Canjuga zbog svoje uloge u vraćanju imena, pa i zbog velikih rezultata Croatije, jedan od najvećih predsjednika kluba?
– Mislim da nije. U to vrijeme nikome nije bilo lakše voditi Dinamo. Sve što je zamislio, bilo je ostvareno. Dinamovi igrači u to su vrijeme bili su plaćeni kao u najboljim europskim klubovima, što je u doba nakon izlaska iz rata bilo neprirodno. Čak ni u Zagrebu, koji je bogat grad, nije bilo prirodno primjerice dovoditi Prosinečkog. To je bilo financijski neodrživo. I taj se račun negdje mora pojaviti. A pojavio se u nekoliko stotina milijuna minusa nakon što je Canjuga otišao – zaključio je Naglić.
>> Pogledajte i video: Po uzoru na koje stadione će biti novi Dinamov stadion
Tuđman je bio u pravu , kao i uvijek.