Zacijelo je puno pitanja koja vam se vrzmaju po mislima ako imate maloljetno dijete koje se bavi sportom pa se tako pitate i da li je ono možda izvrgnuto nekoj vrsti "pedagoškog nasilja" ili pak posve neprimjerenom ponašanju kao što su spolno uznemiravanje.
A da bi u tom smislu, ubuduće, i kod mladih sportaša, njihovih roditelja ali i klubova, bilo tim manje nedoumica Ministarstvo turizma i sporta uključilo je Hrvatsku u zajednički projekt Europske unije i Vijeća Europe pod radnim naslovom "Sigurnost djece u sportu". A to nas pak obvezuje da će sve sportske razine, od krovnih (matično ministarstvo, HOO, nacionalni sportski savezi) do klubova morati imati educirane povjerenike za nasilje nad djecom sportašima što će, na razini lokalnih sportskih zajednica i ruralnih klubova biti vrlo teško provedivo.
No, dobro je da su ministrica Nikolina Brnjac i državni tajnik Tomislav Družak to podržali jer brojke koje smo čuli od jedne od panelistica (doc. dr. sc. Zrinka Greblo Jurakić, s Fakulteta hrvatskih studija) su uznemirujuće. Doduše, nisu onako alarmantni kao što je to slučaj u SAD-u gdje vrvi od afera seksualnog nasilja trenera nad svojim sportašicama u gimnastici i plivanju, ali nisu ni zanemarivi.
- U našem ispitivanju više od 90 posto djece najmanje je jednom doživjelo iskustvo verbalnog nasilja u sportu. Njih 20 posto je izvjestilo da im je trener upućivao prijetnje, 18,5 posto da ih je trener lakše a 10,8 posto teže udario. Čak 25 posto njih, kao maloljetnici, doživjelo je neki oblik seksualnog uznemiravanja kao što su šale neprimjerenog karaktera, komentiranja izgleda i slično. Mi u našim istraživanjima imamo dosta visoku zastupljenost a nisku prijavljivost pa se pitamo što se tu događa. Čak 20 posto djece kazalo nam je da se o tim nelagodnim stvarima povjerilo prijateljima, curi, dečku, dakle nekome tko je dijete i nije im mogao pružiti pomoć. Zabrinjavajući je i broj onih koji nisu nikome rekli, njih je 15 posto, jer ih je bilo strah ili sram, je su mislili da će to biti kraj njihove karijere i slično. No, bilo bi pogrešno tvrditi da su treneri u načelu nasilnici jer oni vrlo često ni ne znaju drugačije jer su se i njihovi treneri tako ponašali prema njima.
Profesocira Greblo Jurakić naznačila je još i ovo:
- Vrijeme je da razbijemo mitove oko toga a je nasilno ponašanje trenera nešto što predstavlja sastavni dio puta do realizacije najvećih sportskih ciljeva. Često se može čuti da su sportaši na to naviknuli, da se oni s tim dobro nose no naše istraživanje pokazalo je da su oni koji su češće bili izloženi nasilju imali niže samopoštovanje i više simptoma stresa. Gdje je ta motivacija između motivacijskih ponašanja trenera i onih koja su postali nasilje, to je ono s čime se sada psiholozi puno bave?
Na temu trenerova vikanja na sportašice popričali smo i s bivšoj odbojkaškom reprezentativkom Vesnom Jelić koja je govorila iz perspektive jednog drugog vremena:
- Mene trenerovo vikanje nije smetalo. Zapravo, više bi me smetalo da ne više na mene jer bi to značilo da na mene više ni ne računa, da me ne pokušava učiniti boljom. Osim toga, smatralo se da ona koja ne može podnijeti trenerov verbalni nalet nema što ni tražiti u vrhunskom sportu. Uvijek se sjetim Nikolaja Karpolja koji se držao sljedećeg pravila "kada gubimo ja ne vičem, ali kada vodimo onda vičem na igračice da bih kod njih zadržao razinu usredotočenosti".
No, jedno je urlati a drugo je omalovažavati, psovatii i vrijeđati a neusporedivo s bilo kojim verbalnim nasiljem je ono seksualne prirode. A u tom kontekstu najosjetljiviji sport je gimnastika u kojem trener svoje štićenice mora vrlo često pridržavati prigodom izvođenja elemenata. Gdje je tu granica primjerenog ponašanja pitali smo Marija Možnika, nekad vrsnog gimnastičara a danas predsjednika Hrvatskog gimnastičkog saveza.
- Gimnastika je posebna jer se vježba u specifičnim dresovima a fizički kontakt trenera s vježbačicom je neminovan jer ju on na taj način i čuva. Vi čim ostavite svoje dijete gimnastičkom treneru u njega morate imati povjerenja i u vrlo rijetkim slučajevima se događa da ono bude iznevjereno. Granice se u teoriji znaju i dobro je da s njima budu upoznati i sportaši i da će imati mogućnost obratiti se za pomoć ako posumnjaju u neko ponašanje. Srećom, mi u hrvatskoj gimnastici prijavljenih slučajeva spolnog zlostavljanja nismo imali.
No, u hrvatskom karateu ih je, nažalost, bilo o čemu nam je pričao Davor Cipek, predsjednik Hrvatskog karate saveza:
- Mi smo se 2018. našli u teškoj situaciji gdj je jedan od naših najviših dužnosnika optužen za kazneno djelo seksualnog zlostavljanja maloljetnih sportašica kojeg smo vrlo brzo uspjeli odvojiti od sporta da se cijeli naš sport ne identificira s pojedincem. Slučaj ne mogu komentirati jer je još uvijek na sudu no moramo sve poduzeti kako bismo prevenirali neki novi slučaj. Zato smo donijeli odluku o deklaraciji za zaštitu sportaša i sportašica koju su svi naši članovi u obvezi držati na vidljivom mjestu u prostoru odvijanja treninga. Isti dokument treba dobiti i svaki roditelj kada upiše svoje dijete u neki karate klub.
O svemu tome govorilo se na predstavljanju nacionalnih Smjernica za provedbu učinkovite strategije za zaštitu djece u sportu a hrvatska ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac je istaknula.
- Dostupni podaci Vijeća Europe govore kako je jedno od petero djece u Europi žrtva nekog oblika seksualnog nasilja. Također, analizom podataka o doživljaju nasilnog ponašanja od strane sportskih trenera na nacionalnoj razini utvršeno je da su mladi sportaši najčešće izloženi verbalnom nasilju, njih oko 50 posto doživjelo je vrijeđanje ili uvrede od strane trenera, dok je nažalost i oko 30 posto mladih sportaša bilo izloženo i fizičkom nasilju od strane trenera. Ovi vrlo zabrinjavajući podaci ukazuju kako je nužno brzo i promptno reagirati. Zadatak koji je sada pred nama je utvrditi standarde ponašanja kojima se definiraju granice u ondosu na nasilje i neprihvatljivo ponašanje u sportu te kreirati procedura kojima se utvrđuje odgovornost i pomož žrtvama. I treneri i sportaši trebaju biti upoznati s protokolima u slučaju nasilja.
Osim profesorice Greblo Jurakić, u zanimljivoj panel raspravi koju je vješto moderirala novinarka HRT-a Zrinka Grancarić, sudjelovali su još i Marija Jurčević iz Ministarstva turizma i sporta, Matea Horvat iz Hrvatskog olimpijskog odbora, doc. dr. sc. Ana Žnidarec Čučković sa Učiteljskog fakulteta, Jurica Jurjević iz Hrvatskog nogometnog saveza (voditelj poslova prevencije i sigurnosti) te Ana Ercegović u ime Hrabrog telefona koja je naznačila:
- Tema nasilja nad djecom u sportu prolazi ispod našeg radara. Našao bi se tu i tamo koji poziv no čini se da je ova tema ostala neprepoznata među djecom i roditeljima. Ne prepoznaju nasilje u sportu kao nešto na što trebaju reagirati jer postoji neki dio priče u kojem se takva ponašanja podrazumijevaju, neka vrsta sive zone. Dakako, tu je važno prepoznati kako određena dinamika odnosa izgleda a ne nužno postaviti granicu. Da bismo potaknuli djecu da potraže podršku, kao institucije koje se time bave, moramo osnažiti našu dostupnost djetetu. Što mi budemo dostupniji to će djeca lakše posegnuti za pomoći. I zato smo mi iz Hrabrog telefona spremni sudjelovati u edukaciji volontera koji rade na našim linijama ali i osposobljavanju povjerenika.
Dakako, nije jedino nasilje ono trenersko naspram svojih štićenika pa profesorica Greblo Jurakić ističe:
- I to što rade neki roditelji trenerima svoje djece, i to je nasilje. Dobijamo iskaze trenera kakvu muku muče s pojedinim roditeljima.
A nasilje odveć ambicioznih roditelja nad vlastitom djecom to je pak posebna tema. Uglavnom, puno toga izrečenog na predstavljanju nacionalnih smjernica, pa tako i ono da bi treneri koji rade s djecom kod zapošljavanja trebali prolaziti sigurnosne provjere odnosno provjere kaznene evidencije i procjenu rizika, trebalo bi biti ugrađeno i u budući Zakon o sportu. Jer, kao što je utvrdila Roberta Karadža, koordinatorica projekta "Zaštita djece u sportu" u Hrvatskoj, u hrvatskom sportu zasad ne postoje propisani etički kodeksi odnosno kodeksi ponašanja nego se uzimaju oni koji se mogu primjeniti za sport što se svakako mora promijeniti. Jer, svi želimo vidjeti sretna i nasmijana lica mladih sportaša i sportašica, posebice onih maloljetnih koji su najranjivija skupina.
Video - Stotine torcidaša na autocesti napalo policiju koja je uzvratila vatrenim oružjem: Dvije osobe ranjene
nažalost bilo uvijek i bit će, teško dokazat, ali teško se braniti od lažnih prijava. ovdje prije 25 godina u tekvando klubu trener bio optužen da je pipao djevojčicu, na kraju ispalo da su glasinu proširili roditelji od djevojčice jer ju nije odabrao u tim za državno natjecanje.