Hrvatska nogometna liga zakoračila je ovoga proljeća u svoje antologijsko poglavlje. Naime, prema strukturi njezinih protagonista, zvučnosti imena, tržišnim vrijednostima nogometaša, pa i prema drami koja se odvija u borbi za naslov prvaka između Dinama i Osijeka, svjedočimo najatraktivnijem i najnapetijem prvoligaškom natjecanju u posljednjih 20 godina.
Iz Man. Uniteda u Istru 1961
Pogledajte na primjer samo jednu sekvencu prijelaznoga roka. U Hrvatsku ligu ove zime stigla su sedmorica bivših ili sadašnjih A reprezentativaca različitih zemalja: četvorica hrvatskih (Kalinić, Schildenfeld, Santini, Livaja), po jedan švicarski (Drmić), velški (Levitt) i ukrajinski (Čeberko). Otprije je u Lokomotivi poznati Grk Kyriakos Papadopoulos.
Posebno je zanimljiva priča 20-godišnjega Dylana Levitta, veznoga igrača koji već ima pet nastupa za A reprezentaciju Walesa, a upisao je i jedan službeni nastup za prvu momčad Manchester Uniteda, 2019. protiv Astane u Europskoj ligi.
Taj nadareni Velšanin iz Manchesterove momčadi do 23 godine došao je pomoći Istri 1961 u borbi za ostanak. Mogao je birati u koji će klub na Otoku, a izabrao je Hrvatsku ligu. Jer ona očito nešto vrijedi.
U Hrvatskoj ligi ovoga proljeća nastupaju i trojica igrača koja su s reprezentacijom 2018. osvojila drugo mjesto na svijetu (Kalinić, Livaković, Pivarić), zatim još četvorica koja su s Hrvatskom bila na SP-u 2014. (Zelenika, Schildenfeld, Sammir, Jelavić) te još sedmorica koja su, zajedno s Kalinićem i Livakovićem, nastupala za drugu reprezentaciju svijeta nakon Rusije: Petković, Oršić, Perić, Livaja, Santini, Leovac i Caktaš.
Što to igrače iz inozemstva privlači u Hrvatskoj ligi, je li u pitanju novac ili mogućnost afirmacije?
– Nije u pitanju novac, nego je velika većina nogometaša došla u Hrvatsku ligu ponovno oživjeti svoje karijere – kazao nam je nogometni menadžer Andy Bara, čiju je agenciju talijanski list Tuttosport svrstao među deset najjačih na svijetu, i nastavio:
- Papadopoulos je imao veliku karijeru, ali i puno ozljeda, ostao je bez kluba pa je došao u Lokomotivu. Levitt ne bi sigurno došao u Istru da je mogao igrati u Manchester Unitedu. Svi oni vide ovdje svoju priliku jer će igrati, a vidjeli su i kakve su transfere ostvarivali igrači iz Hrvatske lige. Njima ne može, primjerice, Olympiacos ponuditi da igraju, ali mogu Gorica, Lokomotiva, Slaven Belupo... I ti igrači razmišljaju ovako: odigrat ću 30 utakmica u Hrvatskoj ligi za mali novac, bolje i to nego da ne igram nigdje.
Privlači li ih to što se u Hrvatskoj igra dobar nogomet?
– Igra se dobar, atraktivan nogomet, usto naša je reprezentacija uvijek u samome vrhu, Dinamo ostvaruje fenomenalne rezultate u Europi, proizvodi igrače kao na traci za najveće klubove. Pa zna se i da je Luka Modrić, koji je osvojio Zlatnu loptu, igrao u Hrvatskoj ligi. To su sve dokazi da se dobro radi u našim klubovima – dodaje Bara.
Međutim, nije u Prvoj HNL sve baš posve idealno. Nad ligu se, tvrdi Bara, nadvija jedna opasnost.
– Liga nam postaje sve starija, to se nikada nije dogodilo. Primjerice, zašto je Gorica toliko jaka? Zato što već treću sezonu ima na okupu iste igrače, a među njima prevladavaju igrači koji imaju između 25 i 27 godina, nema više klinaca. Na isti način pojačavali su se Osijek i Hajduk. A gdje su djeca od 18 do 20 godina?
Kada me netko u inozemstvu pita za njih, ja znam samo za Gvardiola, a o ostalima moram dugo razmišljati. Nema ih više. A kako mladi igrači sve slabije dolaze do izražaja, kako su nekada dolazili Kovačić, Halilović, Ćorić, Vlašić, Pjaca, Olmo, Moro... tako će biti sve manje velikih transfera. To je potencijalna opasnost za klubove u financijskom smislu, jer neće imati koga prodavati. A ni hrvatska reprezentacija ne profitira puno od današnjega sastava lige jer u njoj ima puno stranaca – upozorio je Andy Bara.
Šteta što nema gledatelja
Nedostatak ove uzbudljive prvoligaške sezone svakako je izostanak gledatelja na stadionima, dok putem malih ekrana Prva HNL dopire do 490.000 kućanstava (službeni podatak iz 2019.) koja posjeduju platformu MaxTV, na kojoj se putem Arenasporta vrte prvoligaške utakmice.
Hrvatska televizija prvoligaškim se nogometom bavi otprilike kao prije 30 godina, u specijaliziranoj emisiji “Stadion” ponedjeljkom navečer, dakle 48 sati ili 24 sata nakon završetka posljednje utakmice kola. Emisija je to studijskoga tipa sa suhoparnim pregledom kola i neaktualnim, zakašnjelim opservacijama sudačkog eksperta i stručnoga nogometnog komentatora.
U toj emisiji nema reportaža s terena, ne promoviraju se ni klubovi koji bi to zaslužili, poput Gorice ili Šibenika, ni nadolazeće mlade zvijezde hrvatskog nogometa kroz forme intervjua (Vušković, Nevistić, Kulenović, Bulat, Šimić...) Umjesto njih u “Stadionu” gledamo golove s utakmica francuske i njemačke lige, također s 48-satnim odmakom. Koga to uopće u Hrvatskoj zanima? U zemlji svjetskih doprvaka, čija domaća liga nikada nije bila zanimljivija.
Najveći talenti: Gvardiol, Vušković, Ivanušec, Majer, Bulat, Štefulj, Kulenović, Šimić
Najzvučniji povratnici i debitanti: Kalinić, Papadopoulos, Schildenfeld, Andrijašević, Mišić, Sammir, Jelavić, Drmić, Santini, Livaja, Kačaniklić
Postanemo svjetski viceprvaci, naši igrači dobiju na cijeni i zanimljivosti, a mi povećamo kvote za strance i samo 10 klubova u ligi.