U austrijskom Bad Blumau održana je utrka svjetskog kupa Triple ultra triatlon gdje je Karla Čović osvojila treće mjesto. Disciplina koja se sastoji od 11.400 metara plivanja, 540km bicikla, 126 km trčanja.
Od hrvatskih natjecatelja je osim Karle Čović nastupila još i Dženi Vujković koja na žalost nije uspjela završiti utrku.
Utrku je prijavila šest mjeseci ranije i od tada je sve podredila pripremama. Bilo je tu jako mnogo posla, logistike, organizacije, treninga.
- Na radne dane trenirala sam po četiri sata, na slobodne dane trening od 8 do 12 sati. Ostatak slobodnog vremena provodila sam s najdražim prijateljem od kojeg se teško odvajam psom Fumom Ironom - kaže Karla.
Nekoliko dana prije utrku planovi su gotovo svi propali, suporteri (pratnja i pomoćnici) su otkazali, a karli nije bilo svejedno. "Koga pouzdanog zvati na četiri dana u Austriju, kome je stalo da to završim, tko zna to odraditi?", pitala se Karla.
- Inače me otac prati ali ovaj put nisam htjela samo zato jer bi pas morao ići u smještaj i to bi mi bilo gore od bilo čega.
- Bila sam tolko žalosna da su mi prijatelji (koji nemaju veze sa triatlonom) ponudili pomoć Smiljana Šafarić, Marin Šagi i Boris Vasilkov. Mislila sam, ajde dobro bar će kuhati kavu, peći meso, dodavati bidone. Pošto smo sami morali brinuti o hrani i smještaju tri dana. Na kraju se ispostavilo da su sposobni i organizirani doslovce za sve, od logistike do fizičkog dijela - kaže Karla.
Najviše je pohvalila Marina koji se pokazao kao suporter za sve, izvukao je i u trčanju.
- Svi ozajedno su odradili ogroman dio od složi šatore, postavi kamp, čuvaj me na plivanju, presvlači, oblači, masiraj, kuhaj, sad bi pljeskavicu, pa juhicu, pa napolitanke, pa kavu, pa bijelo meso, pa tjesteninu, pa baš tu čokoladu, spremaj, raspremaj, složi bicikl, pumpaj gume, svijetla, i najgori dio idem spavati budi me točno za 15 minuta i tako dvije noći. Inače sve te utrke odrađujem bez energetskih gelova na hrani koji jedem i kod kuće.
Dan prije utrke brifing (tehnički sastanak), provjera medicinske dokumentacije (nalaz hemoglobina) i podjela startnih brojeva.
Start utrke bio u 7 sati ujutro. Plivalo se u 25m bazenu, 456 dužina, 11.400m.
- Voda je 23 stupnja, neopren obavezan i naravno ni dalje ga nemam. Zamolila organizatora da dobro plivam i da će sve biti u redu. I bilo je osim što sam se smrznula, za razliku od ostalih radila nogama dok su oni u neoprenu plutali na vodi i samo vukli rukama i tijelo štedilo energiju za dalje, mene su lovili grčevi, kad sam isplivala nisam mogla ni izaći van iz vode i dići se na noge. Na plivanje potrošila 4:10.30 sata.
Zona tranzicije, brzo presvlačenje i na bicikl. Vozilo se 146 krugova, 540km.
- U početku je krenulo sa problemima, noge su slabo slušale, lovili su me grčevi još od plivanja, svakih nekoliko krugova stala sam da me suporteri masiraju. Žedna, gladna, vruće mi je, spava mi se, u svakom krugu po dva dizanja na noge radi uzbrdica, zavoji, vjetar u prsa, pa bočni, sve mi je loše. Nikako da se dovedem u red, htjela sam spavati ali su mi ostali natjecatelji savjetovali da ne, da je prerano, da moram voziti. Tek nakon nekoliko sati primjetila sam da na okrepnim stanicama ima leda.
- Spasio me led, punila bidone, trpala u majicu, kacigu. I dalje sve u redu do noći. Plan je bio voziti 340km, spavati 5 sati i dalje 200km, naravno propalo. Spavati sam otišla u šator bez reda, ni ne znam koliko puta, i nikad nisam zaspala od buke, hladnoće, slušanja kotača kako prolaze. Tu su suporteri imali veliku brigu, ne mogu mi pomoć osim buditi me i kuhati kavu, loše sam, ne vidim a moram voziti. Nekako izvukla noć i sa novim jutrom i ja nova.
Biciklom je stazu od 540 km ovozila za 27:26.36 sati. Zatim je krenulo i trčanje 40 krugova, 126km.
- Inače trčim samo po asfaltu i sve tenisice imam samo za asfalt a kad tamo makadam i trava. Ali dobro, bar je bila lijepa ruta kroz prirodu. Tu smo se već svi družili, zajedno trčali, hodali, malo sjeli na klupu i pričali. To je čar ultre, druženje, pozitivni ljudi, i svi navijamo jedni za druge. Kako smo svaki krug prolazili kroz kamp svi suporteri su svima natjecateljima sve nudili.
Ponijeli su hrane za tjedan dana, od roštilja, kuhanja do narezaka.
- Tu mi je Marin bio od velike važnosti, trčao je samnom, hladio ledom, tjerao da dovoljno jedem i pijem, izuvao i oblačio tenisice od vađenja kamenčića, do velike motivacije. Kroz noć sam teturala lijevo desno, zatvorenim očima hodala. Negdje oko tri sata ujutro i izgubila sam se na stazi koju sam satima prije prolazila, nisam mogla procijeniti kamo sada, naprijed nazad?
To se događalo svima, pa je uvijek jedan natjecatelj pokupio drugoga na pravi put.
- Otišla sam dva puta na spavanje jednom 45, a drugi put 15 minuta i dobro se oporavila. Sa jutrom izlaze žuljevi. Stanem, bušim i idem dalje. Naravno na njih izlaze još veći i bolniji. Kaj sad? Više ne mogu obući ni tenisice, noga se proširila za dva broja. Jedan sat sam bila u čarapama, pa bosa, najsmješnije je bilo kada sam u ruci nosila natikače, po travi bosa hodala, preko makadama ih oblačila. I to radim na triplu? Shvatila da tako neću stići do kraja. Ponovno sam obukla tenisice i s bolovima i mukom nastavila dalje. Moram do kraja pod svaku cijenu, ništa drugo nije važno nego stići do cilj. U takvim trenucima ponosa i želje bol postaje nevažna.
Trčanje je trajalo 27:24.11 sata.
Jedan od emotivnih trenutaka na trčanju je bio kada se srela s Dženi.
- Sjela sam k njoj i razgovarale smo. Kada smo shvatile da ne može nastaviti dalje, da treba doktora, po noći je pala s bicikla. U tom trenutku nemoguće je naći utjehu, pogotovo kada se nešto tako jako želi.
- U zadnjem krugu trčanja veliko olakšanje ali ga i najteže odrađujem. Smiljana i Marin uz mene, obavijeni hrvatskim zastavama idemo do kraja, idemo po medalju, da važna je ali je u tom trenu bilo važno samo završiti - kaže Karla.
Karla Čović je utrka svjetskog kupa Triple ultra triatlon završila za 59:30.24 sata.
- Hvala tati bez kojega te pripreme nebi bile odrađene, hvala suporterima koji su dali sve od sebe da dođem do cilja i hvala svima koji me podržavate i vjerujete u mene - zaključila je Karla.
Bravo Karla, moja Varazdinka pozdrav iz Svedske I sretno u buducnosti🖒