Kad je Dinamo nakon šest kvalifikacijskih utakmica ušao u skupinu Lige prvaka, trener plavih Nenad Bjelica znakovito je rekao:
– Za mene ne vrijedi uzrečica “važno je sudjelovati”, nismo ušli u Ligu prvaka samo da bismo sudjelovali, došli smo nešto napraviti. Ako nam je prošle sezone bio cilj prezimiti u Europi u Europskoj ligi, sada nam je cilj prezimiti u Ligi prvaka.
Bile su to dosta hrabre riječi za trenera u klubu koji je dosad, osim u sezoni 1998./1999., bio europski klub-gubitnik. No, Bjelica je znao što govori, Dinamo je na putu da te želje svog trenera doista i ostvari.
Zna on opaliti i packe
Ispada da je Dinamo najbolji transfer dogovorio dovevši Bjelicu. Dugo je Bjelica bio želja Zdravka Mamića, nekoliko puta ga je gazda kluba želio dovesti, ali Bjelica je čovjek od riječi i nije želio napustiti klub u kojem je tada radio.
I onda se poklopilo, Bjelica je morao otići iz poljskog Lecha, Jurčević iz Dinama i jedan Mamićev poziv u pravi trenutak pokazao se ključnim.
Bjelica je najavio da se njegovim igračima neće zviždati zbog odnosa prema poslu i to je obećanje ispunio. No, nije do svega toga došlo slučajno, ključno je Bjeličino znanje.
Velika je stvar što mu je Dinamo potpuno prepustio svlačionicu, a i ispunjavao mu je želje kad se dovodilo igrače. Bjelica je znao birati, a pri odabiru bio je jako mudar, prvo je gledao karakterne crte potencijalnih pojačanja jer je znao da s takvim ljudima može ići u boj i na travnjacima izvan HNL-a.
Od igrača koji su došli u posljednje vrijeme samo je Mislav Oršić doveden izvan Bjeličina djelovanja, što je dogovoreno prije. No, s igračima koje je doveo i s onima koje je zatekao napravio je posao vrhunski.
Iskreno, o Oršiću smo znali samo statističke podatke iz Južne Koreje i Kine, o Petkoviću su te brojke prije dolaska bile katastrofalne.
A danas su to udarne igle Dinama. Dani Olmo je kod Bjelice postao igrač koji vrijedi više od 30 milijuna eura i o kojem piše cijeli svijet, Amer Gojak postao je reprezentativac BiH, stalni član prvih 11 kod Roberta Prosinečkog, u tu reprezentaciju vratio se i Izet Hajrović.
Osim Petkovića i Oršića, ulazak u hrvatsku reprezentaciju izborio je i vratar Dominik Livaković, a od Dine Perića, koji je dugo bio na marginama maksimirskog kluba, Bjelica je napravio još jednog reprezentativca, dečko je procvao kod svog sugrađanina.
Ni svi ostali nisu nimalo lošiji nego što su bili, ali na stranu priča o pojedincima, ključno je to što je Nenad Bjelica stvorio momčad, a to nikad nije lako. A još je teže držati veliki igrački kadar u skladu s onim što želi, da svi budu relativno zadovoljni i kad dobiju priliku da i pokažu zašto su u svlačionici plavih.
Znao je Bjelica pokojeg igrača lupiti i po prstima. Tako je Brunu Petkovića, kojeg je promovirao u reprezentativca i Daliću sugerirao da ga pozove u reprezentaciju, uredno na kraju prošle sezone poslao na tribine jer je nekoliko puta zaspao i zakasnio na trening.
Isto je tako i Amera Gojaka, koji je kod Bjelice počeo igrati najbolje u karijeri, poslao nekoliko utakmica na hlađenje jer nije poštovao taktičke zadatke.
Uz to što zna postupati s igračima, Bjelica se, zajedno sa stručnim stožerom, odlično priprema za utakmice, kako za one navodno lakše u HNL-u kada treba motivirati igrače, tako i za taktički zahtjevnije kakve su bile ove europske.
Neki su mu zamjerali zatvorenu igru protiv Cityja, ali plavi su držali takvu megamomčad više od sat vremena bez pogotka, drugi su gol plavi primili tek kad su krenuli na sve ili ništa u sudačkoj nadoknadi. A Šahtar je primio tri komada od Cityja kod kuće, Atalanta pet komada u Manchesteru.
Nekad bi mijenjali trenera
I kad se sve zbroji, ne treba čuditi Bjeličin uspjeh. Više nije iznenađenje da je Dinamo postao konkurentan europski klub. Plavi su do Lige prvaka došli a da nisu izgubili ni jedan susret u tih šest ispita, u cijeloj europskoj sezoni plavi su izgubili samo jednu utakmicu, i to od Manchester Cityja u gostima.
Danas svi žalimo što Dinamo nije pobijedio u Harkivu jer je bio bolji i imao više prilika, nekoć bismo nakon europskih utakmica pisali “pakrački dekret”, odnosno otkaz treneru jer je njegova momčad kući došla po tko zna koji put pune mreže.
Bjelica je igračima pokazao put kojim treba ići, onima koji zasad nisu u prvom planu moralo bi postati jasno kako treba igrati u Dinamu da pokušaju dostići razinu onih koji sada najviše igraju u tim najzahtjevnijim utakmicama.
Uza sve što je dosad napravio, Bjelica se time nije zadovoljio, on hoće još, hoće više i zato ne čudi njegov novi optimizam:
– Da, vidim da možemo proći skupinu – kazao je Bjelica nakon neodlučenog (2:2) sa Šahtarom.
Nakon svega dosad rečenog i ostvarenog, valja mu vjerovati.
>> Pogledajte što je rekao Bruno Petković za Večernji TV
Grobari (Partizan) su bolje prosli od Delija (C. Zvezda) izgubili su samo sa 1:0, a Delije sa 5:0.