Neke su lekcije trebale odavno biti svladane, bar smo tako računali. Ali nikad nije kasno da se padne razred, je l’ tako? Reprezentacija nije klub i po tome što sve i svakoga razotkrije do golih kraljeva. U klubu se, kao i u velikoj korporaciji, uvijek nekako možeš skriti. Netko te pokrije tu, netko tamo, nešto s vremenom i odradiš, a za novac ćemo se svi međusobno istrpjeti. U reprezentaciji, bar kad smo mi posrijedi, sve vuče na rat. A u njega ne vodiš dječurliju. Sve što sada izlazi na površinu nakon Eura moglo se naslutiti još dok je trajalo. Nikad nam momčad na terenu nije djelovala tako živčano i svadljivo. Rezultat je još i sasvim pristojan s obzirom na to što smo sve poduzeli da ni do toga ne dođe. I po starom bismo sustavu prošli skupinu, a oba naša suparnika iz skupine – Engleska, i Češka – ušla su među osam, a furija je u polufinalu.
Kome više nije jasno da bi bilo bolje da smo im umjesto stručnog stožera dodijelili selekciju najboljih vrtićkih teta u ovoj državi? Naravno, ni izbornik ne može pobjeći od svog dijela odgovornosti, pa to i ne radi. Valjda je cilj od igrača izvući ono najbolje, ne ono najgore. Kao i u životu, nekad ne ide. Neshvatljivo je koliko su se malo međusobno poštovali. Prvi put imamo ravnopravnu podjelu odgovornosti. Dosad su za sve bili krivi izbornici. Napredujemo, evidentno.
Ozbiljna je predrasuda da su nogometaši glupi. Na nižoj razini poneki i može biti, ali za vrhunske domete moraš biti inteligentan. Ili bar znati svoje mjesto u hijerarhiji. Ponašanje je već druga stvar. Da smo bar od prve špice dobili onoliko golova koliko je u fotoobjektive pokazao prstiju ispred rodilišta. Zapravo, dobili smo isto ono što je i tada pokazao. A što opet nije samo njegova krivnja. Reprezentativac nije to samo u trenutku kad izađe na teren, nego stalno, daje primjer i mlađima. Što su mogli na ovom Euru vidjeti oni koji su prvi put na velikom natjecanju? Što si misle dok čitaju ovo što izlazi u javnim prepucavanjima?
Samo su Bugari napravili rezultat kao “luda kuća”. Tad jednom i više nikad. Ali imali su Stoičkova, Kostadinova, Lečkova i Trifona Ivanova. Izborniku Penevu i nije ostalo ništa drugo nego da dopusti i cigarete, alkohol, žene, ljubavnice, a po potrebi i kurve. Gdje bi stigao da to nije napravio? U Hrvatsku 2021.! Možda i najprecizniju presudu ovom našem nastupu dao je jedan beogradski novinar: “Nismo igrali, ali cijelo smo vrijeme imali osjećaj da smo na turniru. Zahvaljujući Hrvatima. Kao da gledamo sve ono što bismo bili mi.” U prijevodu, pun avion zvijezda, pune torbe ega, a poniznosti niotkud. A baš o njoj izbornik stalno govori.
Za sve je kriv Šapit! Otkrivao je ono što se događa tamo gdje kamera ne “zvjera”. Dao je informaciju više. Bio i kritičan u mjeri u kojoj je to trebalo. Ukratko, obavio je svoj posao kako treba. Zar je toliko teško?
I opet su Francuzi ispali pametniji od nas. Predsjednik nogometnog saveza sasjekao je u korijenu svaku polemiku o Deschampsu: “Nećemo sve preispitivati. Riječ je o čovjeku koji nas je doveo na krov svijeta.” A doživjeli su teži debakl jer su ispali od momčadi koja nikad nije osvojila ništa, a još im je k tome i manji susjed. Zamislite da mi na penale ispadnemo od Slovenije. Ili BiH. L’Équipe je dan poslije imao podugačku analizu, što je bilo loše, što se dogodilo unutar momčadi, gdje je izbornik pogriješio. Već sljedeći dan trikolorima su posvetili samo dvije stranice, od toga jednu povratku Karima Benzeme kao svijetloj točki Eura zbog četiri postignuta pogotka, a na naslovnici su bili Tour de France i “Tornado Pogačar”. Kao da ništa nije bilo. Ali slično je bilo i poslije titule u Rusiji. Niti će predugo slaviti niti će kopati po vlastitoj muci. Ali kako da se mi povedemo za tim primjerom kad smo cijelu sportsku kulturu sveli na praćenje jedne momčadi i očekivanja od nje?
Znamo li da je počeo Tour de France? Da već uvelike traje Wimbledon, vjerojatno ćemo otkriti za 20. godišnjicu Goranova osvajanja. Je li itko primijetio da su nam košarkašice igrale na Eurobasketu? Da su košarkaši u borbi za Olimpijske igre? Da nam u Zagreb dolaze najbolji svjetski šahisti? I tko nam je onda kriv što smo sav ulog spucali u krive kopačke Ante Rebića? Šteta što se i sada repka nije provezla autobusom. Sa sloganom: “Prodajemo srebrninu. Povoljno!”
Nogomet je i dalje predivan jer ništa nije vječno niti su velesile uklesane u kamenu. Mogli smo se kladiti kad se rodio VAR da će od njega profitirati – Talijani. Austrijanci su ih gotovo razbili. Ni među osam nema finalista prošlog Eura i SP-a. Ni Elfa. Löw se nije na vrijeme povukao i to nas je spasilo. Opet je bio najnepristojniji.
>> Pogledajte i razgovor s Ćirom Blaževićem
Kakšne veze ma BG novinar s našom repkom ? Kaj ne komentira njihvu - kak su igrali, kog su dobili...ups...pa oni nisu nit nastupili !?