Problematika darovitih klinaca koje bi tate rado premještali iz kluba u klub nije u drugim sportovima toliko prisutna kao u nogometu, ali je ima. I regulirana je na sličan način.
– U košarci igrač prije nego što napuni 15 godina može otići kamo hoće, ali s 15 mora potpisati prvi ugovor o sportskom usavršavanju koji traje do 18. godine i to je HKS-ov pravilnik. S 18 je, prema Fibinim pravilima, obvezan potpisati ugovor s klubom u kojem jest na minimalno godinu dana a maksimalno četiri – ističe Željko Drakšić, glavni tajnik HKS-a, te objašnjava kako to izgleda u praksi:
– Želi li nekog našeg klinca neki bogati europski klub, on ne može otići bez dopuštenja kluba jer od HKS-a neće dobiti izlazno pismo. Ako se pak klubovi dogovore, sportaš mora platiti odštetu savezu za svaku godinu igranja u reprezentaciji.
Postoje i iznimke i ima ih u svim sportovima: ako su roditelji zbog posla prisiljeni seliti se ili sportaš poželi pohađati školu koje u njegovu gradu nema. U nogometu se to strogo provjerava, no u vaterpolu su blaži.
– Mladi vaterpolisti sa 16 potpisuju predugovor, a s 18 godina četverogodišnji ugovor za klub u kojem su stasali. No, klubovi se mogu i dogovoriti – kaže tajnik HVS-a Renato Živković.
Hrvatski olimpijski odbor ne bavi se posebno problematikom prelazaka mladih igrača iz kluba u klub ili u inozemstvo.
– Nismo vlasnici tih igrača, pa se tim problemima ne bavimo, već se time bave klubovi i nacionalni sportski savezi. No, regulacija je slična u gotovo svim savezima i u gotovo svim zemljama EU. Uvjeren sam da propisi ne kolidiraju i da se svaki problem može riješiti sukladno zakonskoj regulativi. Ne smije se oštetiti sportaša u napredovanju ali ni klub koji ga je stvorio – kaže Čop.
