I dok njegov finalni suparnik Aco Petrović žali za igrački iščezlima Draperom i otpalim Wrightom, Ivica Burić (47) prima čestitke. Zagrebov trener na to samo odmahuje rukom i razmišlja kako spriječiti euforiju uoči srijede i druge utakmice s Cedevitom.
– Igrači su mi pomogli, uvidjeli su ozbiljnost situacije i skupili se. Ja sam ih samo uvjerio, no timskim zajedništvom mogu do cilja.
Aco ni s njim ne razgovara
A cilj su naslov i Euroliga.
– Meni je omča oko vrata. No, ja sam klupski vojnik, nisam se uplašio zadaće i učinit ću sve što treba.
Mislio je tu Bura vjerojatno i na priče o tome da će, ako on izbori Euroligu, mrave preuzeti Slovenac Pipan ili Srbin Džikić.
– Moje je da mislim kako da povedemo 2:0. Moramo animirati prekosavski Zagreb, privući 2000 ljudi i stvoriti poticajan ugođaj. Iako Aco Petrović ni s njim ne razgovora, Bura ne želi medijski rat.
– Za svađu je potrebno dvoje. Takvi odnosi samo štete cehu. U Hrvatskoj je mnogo trenera bez posla, neki i odumiru trenerski, životare na rubu egzistencije. Ne govorim o Repeši i Spahiji, no naš srednji trenerski stalež ne može otići van kao što je to slučaj sa Srbima.
Zbog svega toga Bura je odbio ponude manjih klubova i prihvatio ponudu Zagreba da bude njihov skaut.
Peras ga je htio u Cibonu
– Taj posao mi se činio sigurnijim. Perasović je htio da dođem s njim u Cibonu, no raspitao sam se malo o stanju u tom klubu i odlučio se za Zagreb. Ondje sam dvije i pol godine bio spona između uprave i prve momčadi, ali sam i skautirao talente. Već kada je smijenjen Bajramović, pitali su me želim li ja preuzeti. Bila je to nezgodna situacija, u kojoj prethodnik može pomisliti da ga ja smjenjujem, što nije bio slučaj.
Bura ima tri osvojena Kupa, dva sa Splitom i jedan sa Zadrom
