Nakon Željka Obradovića, Božidara Maljkovića, Sergija Scariola i Ettorea Messine, kao nova velika trenerska zvijezda u europskoj košarci posljednja tri desetljeća nametnuo se Ergin Ataman, turski stručnjak koji je u posljednje četiri godine triput bio europskim klupskim prvakom. Dvaput s Anadolu Efesom a ove godine s Panathinaikosom.
A prije no što će njegov sadašnji klub osvojiti predsezonski turnir u Ljubljani (pobjedom u finalu nad bivšim klubom Efesom), najbolji turski košarkaški trener svih vremena bio je gost Memorijalne utakmice za Dražena Petrovića.
A i on je ustvrdio ono za što smo, pored toliko velikana, pomislili da mnogi uzvanici te svetkovine govore iz pijeteta pred neprežaljenom legendom.
- Dražen je najveći europski košarkaš svih vremena. Kada sam bio mlad, pratio sam njegovu karijeru. Za mene je tada bio najbolji igrač. Kada sam dobio poziv za ovu memorijalnu utakmicu ja sam odmah rekao da dolazim. Za mene je to bila čast i čestitke njegovu bratu Aci za organiziranu nevjerojatnu noć košarke. Vidio sam te večeri da u Hrvatskoj nije zamrla kultura štovanja košarkaške igre. Sjećam se bivših vremena kada su su klupskom Europom dominirali klubovi poput Cibone i Splita. Sjećam se i velike hrvatske reprezentacije.
Bila je to prilika za Atamana da susretne Kukoča, Rađu, Divca, Vrankovića, Galisa, Giannakisa...
- Bilo je sjajno biti u društvu igrača koji su, kada sam ja bio mlad trener, bili moji idoli. Hvala svim ljudima koji su iskazali poštovanje prema meni i jako sam uživao.
Dakako, i za njega je najemotivniji trenutak bila hologramska projekcija Dražena (i njegova govora) i ono što je uslijedilo.
- Najemotivniji trenutak za mene bilo je Draženovo pojavljivanje i to kako su se okupili njegovi bivši suigrači iz reprezentacije.
A kako mu se svidjela utakmica između Hrvatske i Team Dražen, selekcije sastavljene od vodećih igrača iz europskih klubova?
- Revijalne utakmice obično su dosadne no ovo nije bila All-Star utakmica pa su ljudi gledali stvarnu i tijesnu utakmicu. Svi ti igrači bili su tu iz poštovanja prema Draženu i svi su se ponašali profesionalno i ozbiljno odradili posao znajući da Hrvati vrlo dobro poznaju košarku.
Kad nas je već tako nahvalio kao narod, nismo mu htjeli pokvariti uvjerenje s bolnom istinom da se košarka u Hrvatskoj, u odnosu na vremena koja on pamti, prilično slabo prati. I zato smo ga i pitali može li vjerovati da je hrvatska košarka spala na tako niske grane?
- Koliko ja vidim vaša reprezentacija je dobra, barem sam ja to okusio na svojoj koži kao turski izbornik kada ste nas prošlo ljeto dobili u Istanbulu u finalu pretkvalifikacijskog turnira za Olimpijske igre. Dakako, vaš je problem što ne možete u kvalifikacijskim utakmicama tijekom sezone ne možete koristiti svoje NBA igrače što je problem s kojim se i mi susrećemo.
A naš cijenjeni, i rekli bismo suosjećajni, sugovornik ključ problema potražio je u sljedećem.
- Mislim da je vaš najveći problem u sponzorima odnosno novcu. Realnost košarke u Europi su profesionalizam i novac. Ono što sam vidio u Zagreb Areni je bilo sjajno, i stari i mladi gledatelji pratili su program s velikom pažnjom, i mnogi od nas gostiju zapitali su se zašto Hrvatska nema euroligaša. Kada biste napravili barem jedan snažan klub, ne mora on biti snage Reala ili Panathinaikosa, vjerujem da biste imali punu dvoranu.
Bila je to prilika i da se prisjetimo jednog hrvatskog košarkaša kojeg je, za vrijeme osvajanja Europe s Efesom, Ataman obožavao. A o Kruni Simonu, koji svoju karijeru privodi kraju igrajući za drugoligaša iz Samobora, i danas govori biranim riječima.
- U najvećim danima Anadolu Efesa svi su govorili o Vasiliju Miciću i Shaneu Larkinu. Da, oni jesu bili najveće zvijezde no skrivena zvijezda te momčadi bio je Simon. Bio je to zbog svoje nevjerojatne osobnosti ali je on bio i nevjerojatan igrač. Ja vjerujem da smo s njim promijenili mentalitet napadačke igre u europskoj košarci. Prije toga većina trenera je na poziciji trojke odnosno malog krila koristila visoke igrače dobra šuta koji može igrati i leđima košu. No, sa Simonom se to promijenilo i mi smo pokazali koliko učinkovita igra može biti ako igrate sa tri beka istovremeno. Jer je bio vrlo kreativno nisko krilo. Prošle sezone sam to isto napravio u Panathinaikosu kada sam Grigonisa pomaknuo sa dvojke na trojku.
S obzirom na ovoljetna pojačanja iz NBA lige (Lorenzo Brown, Cedi Osman, Omer Yurtseven) te uz činjenicu da su u momčadi ostali bivši NBA igrači Kendrick Nunn, Jerian Grant, Juancho Hernangomez, a tu je i Kostas Sloukas, nije teško Panathinaikos i Atamana proglasiti favoritima i za sljedećeg euroligaškog prvaka. Dakako, uz Real koji žudi za revanšom za poraz u prošlosezonskom euroligaškom finalu.
