Za trodnevnog boravka u Zagrebu, Kenny Anderson (53), što je i razumljivo, nije bio raspoložen za razgovor o svojem ljubavnom životu i sedmero djece iz pet veza, ali o svom je suigraču bio spreman govoriti unedogled. Bivša NBA zvijezda, igrač za kojeg se govori da je mogao biti jedan od najboljih razigravača ikad, bio je gost Memorijalne utakmice u sjećanje na Dražena Petrovića.
– On je bio veliki šuter i kod njega me se dojmila sposobnost da si iz driblinga kreira prostor za šut. No najviše od svega impresionirala me njegova radna etika. Mi bismo imali trening u 10 ujutro, a on bi na treningu bio već u 8.30 sati i već bio bio sav mokar kada bismo mi ostali došli.
Je li takva naglašena Draženova radišnost smetala ostalim Netsima?
– Meni nije smetala. Štoviše, to je bilo nešto što je trebalo dohvatiti pa sam tako i ja počeo dolaziti ranije raditi na svojoj igri. Izvan terena nisam ga dobro poznavao, no u svlačionici je bio sjajan momak.
Drugi pick drafta 1991.
Naš sugovornik draftiran je kao drugi izbor 1991., a godinu prije Netsi su birali prvi i izabrali ljevorukog centra Derricka Colemana. Je li Dražen doveden u svrhu izgradnje momčadi koja će, kroz koju godinu, jurišati na naslov?
– Definitivno. On je došao da bi sa svojim šuterskim rangom "raširio obranu" što je, recimo, meni kao razigravaču ostavljalo više prostora za prodore. U moje vrijeme, a tako je vjerujem i danas, važno je bilo imati vrhunskog razigravača, beka šutera i centra a mi smo sve to imali. I tko zna što smo sve mogli postići da Dražen nije stradao. Vjerujem da bismo bili rame uz rame Orlandu sa Shaqom i Hardawayem, Clevelandu s Priceom i Daughertyjem, New Yorku s Ewingom i Oakleyem.
U ljeto 1993. Draženu je istekao ugovor s Netsima. Jesu li "mrežice" mogle zadržati jednog od najboljih šutera lige?
– Ja sam mislio da će ga Netsi svakako htjeti zadržati.
I jesu, ali ne dovoljno. U prvom pokušaju, nisu mu ponudili ugovor kakav je zavrijedio.
VEZANI ČLANCI:
– To nisam znao, no znam da nam je trebao da bismo nastavili rasti kao momčad.
Anderson se sreo s Draženom, oči u oči, i prije nego što je postao NBA igrač. Zbilo se to 1990. u polufinalu Svjetskog prvenstva u Argentini.
– Izgubili smo od Dražena i Kukoča, sjećam se toga. A sjećam se da sam u utakmici za broncu zabio Portoriku 34 koša.
Izabran je Kenny tada i u najbolju petorku tog SP-a, a dvojicu iz tog izbora imao je priliku sresti na gala-večeri za Dražena.
– Da, vidio sam i Kukoča i Divca. Oni su bili igračine.
Kada je 1991. izabran kao drugi pick drafta.
– Volim reći da sam od Boga bio izabran da igram košarku jer mi je dao talente koje sam s radnim navikama podigao na višu razinu. Blagoslov je bio i to što su mene kao Newyorčanina izabrali New Jersey Netsi, a to su gradovi koje je razdvajao samo most.
Kakvo je bilo njegovo djetinjstvo?
– Od osme do 14. godine nije bilo dobro jer sam živio u siromaštvu. Bili smo siromašni, a ja to i nisam znao. Bio sam sretno dijete, nisam gladovao, a imali smo i igralište u blizini. Ipak, nakon 15. godine bilo je bolje. Išao sam u srednju katoličku školu i to me oblikovalo u osobu koja sam danas. Tako sam uspio izaći iz geta zajedno s mamom.
Priznat će da mu je nedostajala očinska figura koju ulogu je preuzeo netko drugi, a ne njegov biološki otac.
– Moj mentor bio je Vincent Smith, stariji brat Kennyja Smitha, koji je živio u zgradi pokraj moje. Mogao bih reći da me, u tom smislu, Vincent odgojio. On me podučio životnim načelima.
Već nakon druge godine studija dobio je poziv iz NBA lige kojem nije odolio. I postao milijunaš preko noći.
– Bila je to velika promjena i životno i financijski, ali novac sam prepustio samohranoj majci koja me odgojila. A ona me odgojila tako da ne mogu samo uzimati, već da moram i davati pa sam se trudio davati svoje vrijeme, ali i novac zajednici. Desetak godina održavao sam Kenny Anderson Classic na kojem se održavao turnir i sve sam plaćao. Imali smo veliki trofej, a dodjeljivali su se i trofejni sakoi.
Je li na sve to bio potaknut svojim socijalnim prilikama?
– Da, tako sam odgajan. Dok sam odrastao u dijelu Queensa koji se zove LeFrak City, nisam imao ništa. A mojoj majci i meni pomagali su neki ljudi koji su možda bili s one strane zakona, ali prema nama su bili dobri. I već tada sam rekao: "Mama, kad konačno uspijem, moram to vratiti našem kvartu."
VEZANI ČLANCI:
Od čega Kenny danas živi?
– Supruga i ja živimo u mjestu koje se zove Santa Rosa Beach na Floridi. Pet godina sam trenirao momčad Fisk Universityja iz Nashvillea, ali sam se lani zahvalio na tom poslu. Sada pomažem nekim momcima da budu spremni za srednjoškolsku košarku. Želim im prenijeti životne lekcije koje sam ja naučio.
Imao sam osam automobila
A jedna od njih doista je bila velika. Riječ je o bankrotu u koji je dospio nakon što je u 14 godina NBA karijere zaradio 63 milijuna dolara (bruto).
– Dogodilo se to prije puno godina, no oporavio sam se i vratio svoj život uz pomoć moje žene i mojeg odvjetnika. Bio sam najbolji sveučilišni košarkaš, kao klinac sam bio legenda newyorških školskih igrališta. Želim djeci dati primjere iz svog života kako bi izbjegla neke situacije. A na neke moje poteze u životu zacijelo je utjecalo i to što sam kao dijete bio seksualno zlostavljan.
Primjer koji nikako ne bi smjeli slijediti jest njegova kolekcija automobila u kojoj ih je bilo osam.
– Imao sam ih puno automobila i sve ih rasproda. Sada ja i supruga imamo jedan.
Je li bilo pogrešno kupovati tolike skupocjene automobile kad ti je za prijevoz ionako dovoljan jedan, a drugi bi recimo bio za šminkanje?
– Ne znam je li bila pogreška. Gledano iz ove perspektive što se tiče novca, da, to je bila pogreška. No tko na život u najživotnijim godinama gleda tako. Htio sam iskusiti nešto što nikad nisam i bilo je sjajno. I naučio sam iz toga i danas sam sretan čovjek.
Je li u kontaktu sa svojom djecom?
– Jesam, gradim odnos s njima. Želim im nešto dati, ponajprije ih podučiti mojim životnim lekcijama te usmjeriti ih u pravom smjeru.
Bože mi oprosti, ali ta žena je sramota za čovjeka i majku, .... sve za medijsku pažnju i samo promociju.... kako još ima obraza.... fuj.....