Dvojica šahista zadubljeno razmišljaju o svom sljedećom potezu, jednom iz razbijene arkade curi krv, a drugi ima veliku masnicu na poluzatvorenom desnom oku... Takva slika često se vidi na chess-boxingu, sve popularnijem sportu u svijetu koji je kombinacija šaha i boksa. Ovu ludu igru 2002. godine izmislio je Nizozemac Iepe Rubingh, a zanimljivo je da je na prvoj priredbi za koju su gledatelji plaćali ulaznice, 2006. godine u Kölnu, u glavnoj borbi večeri sudjelovao Zoran Mijatović (33) iz Pule.
– Izgubio sam borbu protiv Nijemca Franka Stoldta, u 7. rundi napravio mi je šah-mat. Saznao sam i zašto. Naime, često sam na internetu igrao šah s njegovim trenerom Andreasom Schneiderom, koji mu je, naravno, otkrio moj način igre. Tako da je protivnik uspješno predviđao svaki moj potez – prisjetio se svoje prve, ali, nažalost, i jedine borbe u šah-boksu Zoran Mijatović.
Plaćali da ga gledaju
– Nažalost, nakon te prve borbe u istoj su mi godini pet puta zakazivali novu borbu i svaki je put odgađali jer zbog malog interesa sponzora nije bilo dovoljno novca za organizaciju natjecanja. Poslije sam zbog privatnih obveza odustao od svega, makar su me još mnogo puta zvali i javljali se mailom – kaže Puljanin.
Za ovaj sport zainteresirao se posve slučajno.
– Pročitao sam u novinama da je izmišljen taj sport i odmah sam se u njemu prepoznao. Naime, do 18. godine trenirao sam boks u BK Puli, bio i juniorski prvak Hrvatske, a paralelno sam se bavio i šahom – otkriva Mijatović, koji je i danas šahovski sudac.
Kaže da se u svojoj jedinoj borbi šah-boksa osjećao kao prava zvijezda.
– Platili su mi put i smještaj i dočekali me kao nekog profesionalca. A ja sam došao sam, bez trenera. Bilo je 500-tinjak gledatelja u dvorani koji su ulaznicu plaćali između 10 i 50 eura, a prilikom predstavljanja ispred mene je stajala djevojka s hrvatskom zastavom. U šahu je, kao što sam rekao, protivnik znao sve moje poteze, dok sam u boksu počeo fizički padati iz runde u rundu.
Kaže da je ovaj sport iznimno kompleksan.
– Vrlo se teško koncentrirati na šah samo minutu nakon što primite nekoliko jakih udaraca u glavu. Naravno, dok igrate šah, oko vrata imate ručnik kojim se brišete da po ploči ne bi tekli znoj ili krv. Često se događa da nakon iscrpljujuće runde boksa natjecatelji koji su odlični u šahu vuku početničke poteze. No, to je normalno jer u boksu vam adrenalin skoči na maksimum, a u šahu ga uopće ne smije biti. Zato je ovaj sport, osim što je vrlo atraktivan za gledatelje, i jako naporan za natjecatelje – objašnjava Zoran.
Tyson i Lewis bez šansi
Iako se u počecima sve činilo kao utopija, danas je ovaj sport postao jako popularan u Nizozemskoj, Njemačkoj, Engleskoj, Japanu i SAD-u, a osnovani su i brojni klubovi šah-boksa. U ovom sportu podjednako je važno biti dobar šahist i boksač. Budući da se prvo uvijek igra šah, u ovom sportu prvu rundu protiv šahovskih majstora ne bi preživjele ni boksačke legende poput Lennoxa Lewisa ili Mikea Tysona.
– Danas borci dobivaju i solidan novac za nastup. Sport je postao jako zanimljiv i marketinški isplativ, pa mi je zbog toga još više drago da sam ja sudjelovao u borbama na samom početku – kaže Mijatović te zaključuje:
– S predsjednikom Svjetske organizacije šah-boksa Iepeom Rubinghom ostao sam u kontaktu i, da ih sada zamolim da me uvrste u jedno od idućih natjecanja, sigurno bi to učinili. No, zasad na takvo što ipak ne pomišljam.
