Odbojkaši zagrebačke Mladosti stigli su korak do plasmana u skupinu Lige prvaka. Posljednja prepreka je portugalska Benfica koja je u prvom susretu pobijedila s 3:0.
Mladostaši bi za prolaz trebali prvo pobijediti s 3:0 ili 3:1 (pobjeda 3:2 i poraz znače oproštaj od Europe). U slučaju pobjede 3:0 ili 3:1, igrao bi se zlatni set do 15 bodova.
Dvaput na Final-fouru...
– Bila je srijeda 24. veljače kada smo odigrali posljednju utakmicu u skupini Lige prvaka te 1999. godine. Tko bi tada pomislio da će to biti i posljednji put da Mladost igra skupinu.
Opet, možda je bilo i očekivano jer nakon te sezone momčad koja je dvaput igrala na završnom turniru Lige prvaka, 1997. i 1998. godine, potpuno se raspala. Svi najbolji igrači otišli su svatko na svoju stranu – rekao je Dejan Laninović, sjajna dijagonala Mladosti iz tog vremena.
Nakon što su dvaput zaredom bili na završnom turniru, svi su očekivali da će Mladost i 1999. godine igrati zapaženu ulogu. Ali, to se nije dogodilo.
– Eto, nekako nismo imali sreće na tim završnim turnirima. U Beču smo u polufinalu izgubili od Modene, za treće mjesto pobijedili smo Sisley, godinu dana poslije u Novom Sadu u polufinalu smo izgubili s 2:3 od španjolske Almerije, a u susretu za treće mjesto, potpuno psihički uništeni, izgubili smo od Pariza – prisjeća se Laninović.
Što se dogodilo 1999. godine?
– Momčad je ostala manje-više ista. Tu su od glavnih igrača bili Osmokrović, Jevtuhovič, Jakovčević, Zimakijevič, Zorica, Boriskijevič i Antunović. Kao klinci pojavili su se Čošković i Krnić koji će kasnije biti stožerni igrači hrvatske reprezentacije. Dakle, od bitnih igrača nedostajali su nam Marić, Lomako, Najdenov i Greenbaum. I mi smo mislili kako možemo do novog završnog turnira, ali na kraju smo završili sezonu samo s jednom pobjedom. U veljači 1999. godine svladali smo novosadsku Vojvodinu – priča Laninović.
Bilo je tada 3:2 za Mladost, a Antunović kao srednji bloker i Laninović kao dijagonala u kombinaciji su osvojili 43 boda.
– Bili smo dobar tandem, ali nitko nije mogao nadmašiti Ivana Donalda Marića. Kao srednji bloker skakao je u “nebo”, a bilo je nekih susreta u kojima je znao sam osvojiti više od 40 bodova – rekao je Laninović.
Kako to da ste bili posljednji u skupini?
– Koliko se sjećam, puno utakmica smo izgubili s 2:3. Dakle, nedostajalo nam je samo malo sreće. Opet, te sreće imali smo godinu prije kada smo pak puno utakmica dobili u petom setu – prisjeća se Laninović, posljednji kapetan Mladosti u skupini Lige prvaka.
I doista, Mladost je 1999. godine gubila 2:3 od turskog Netasa iz Istanbula, španjolske Unicaje, te slovačke Nafte. A godinu dana prije, na putu do završnog turnira, Mladost je s 3:2 pobjeđivala Beč, Noliko, Pariz, Zoomers i Belgorod.
Malo ih je ostalo u odbojci
– U to vrijeme igrala se jedna druga odbojka. Nije bio svaki napad bod, već si prvo morao zaraditi servis, a onda bod. Utakmice od pet setova trajale su po nekoliko sati. Danas sve to ide puno, puno brže – priča Laninović.
Od te generacije malo je igrača ostalo u odbojci. Igor Juričić je trener u Francuskoj, Darko Antunović je sportski direktor Mladosti, Tomislav Čošković je pomoćni trener hrvatske muške odbojkaške reprezentacije. Inoslav Krnić ima školu odbojke u Samoboru, a Sergej Lomakov je sportski direktor ruskog kluba Kuzbass. Laninović je trenutačno izvan odbojke, a posljednje što je radio u ovom sportu bila je funckija u Savezu.
– Ne mogu sad tvrditi sto posto, ali mislim da nam je trener 1999. godine bio Marko Jazvić. Znam da je bio izbornik Hrvatske 1998. godine. Ili je možda već tada u klub za trenera došao Amerikanac Fred Sturm – istaknuo je Laninović.
Hoćete li večeras u Dom odbojke?
– Pa baš bih i mogao. Bit će to prilika da se opet družim sa svojim dugogodišnjim suigračem Antunovićem - zaključio je Laninović.
