Ako već hrvatskoj mladoj reprezentaciji nikada nisu cvjetale ruže na europskim prvenstvima, šestorica naših nogometaša plus jedan bosanskohercegovački Hrvat (Blaž Slišković), mogu se pohvaliti da su 1978. godine osvojili europski naslov do 21 godine.
Ta šestorica bili su tadašnji igrači Dinama Srećko Bogdan, Velimir Zajec i Zlatko Kranjčar, zatim hajdukovac Marijan Zovko te dvojica igrača Rijeke, Damir Desnica i Miloš Hrstić. Reprezentacija Jugoslavije, pod vodstvom Slovenca Ivana Toplaka, na putu do finala izbacila je Španjolsku, Rumunjsku, Mađarsku i Englesku, a u dramatičnom finalu nadvisila tadašnju DR Njemačku. U Halleu je bilo 1:0 za goste (strijelac Halilhodžić), a u uzvratu, pred čak 25 tisuća gledatelja u Mostaru, 4:4.
Nijemci su u toj utakmici bili dominantni, vodili su 3:1 i 4:2, ali domaćin je nekim čudom uspio izjednačiti i dohvatiti prestižnu titulu. Taj pogodak za 4:4 vrijedan europskog naslova postigao je legendarni Srećko Bogdan (62). Podsjetili smo ga na tu mostarsku dramu iz koje, čak i nakon 41 godine, pamti svaki detalj.
‘Čeči, ideš van!’
– Ni sam ne znam kako smo se uspjeli iščupati toj utakmici. Nijemci su bili dominantni, sve im je uspijevalo, a ja sam – priznajem – igrao jako, jako loše – kaže Bogdan i pojašnjava:
– U jednom trenutku prvoga poluvremena vidio sam kako se počeo zagrijavati naš pričuvni igrač Verlašević (legenda tuzlanske Slobode, nap.a.) i odmah sam pomislio: ‘Čeči, ideš van!’ No izbornik je na moje iznenađenje izvadio iz igre Klinčarskog i mene stavio na zadnjeg veznog. I, eto, posrećilo mi se da sam zabio taj gol, naravno glavom, i proslavio se.
Mlada reprezentacija tadašnje države, kaže Bogdan, bila je europska senzacija.
– Da, malo tko bi mogao pomisliti da ćemo otići do kraja. U polufinalu smo izbacili favorizirane Engleze, a sjećam se kako su nas oni pokušali impresionirati u uzvratnoj utakmici u Manchesteru. Kada smo izlazili na travnjak, počeli su se odjednom, hrabreći se međusobno, iz sveg glasa derati: “Come on, come on!” Ali, eto, nisu nam mogli ništa – dodaje Bogdan.
Trenirao sam Posavca
Jeste li kao trener imali u rukama nekoga od Gračanovih izabranika?
– Vratara Josipa Posavca trenirao sam u juniorima Intera. Na jednom jakome turniru u blizini Karlsruhea, kada smo u finalu bili poraženi od HSV-a, Josip je bio proglašen za najboljeg vratara turnira, a naš igrač Radić bio je najbolji strijelac – kaže Bogdan.
Kako doživljavate nastup naše reprezentacije u San Marinu?
– Bio sam neugodno iznenađen nastupom protiv Rumunja. Ja uvijek kažem: “Dečki, od slave i od imena se ne živi, nego samo od rada.” Samo rad, pošteni pristup i pošteni odnos prema momčadi donijet će ti rezultat. Zajedništvo koje su imali vatreni u Rusiji, e to bih volio vidjeti i kod naših mladih – zaključio je Bogdan.
Nekadašnji Gračanov suigrač, legenda Rijeke Miloš Hrstić (63), također je sudjelovao u osvajanju europskog zlata.
– Nisam igrao u uzvratu protiv DDR-a zbog žutih kartona, ali bio sam u Mostaru s momčadi i proslavio titulu. To mi je, uz Olimpijske igre 1980. i Svjetsko prvenstvo 1982., bio vrhunac karijere u reprezentaciji – kazao nam je Hrstić.
Dobro poznajete Gračana, je li u stanju izvući momčad iz ove nezavidne situacije?
– Gračana poznajem kao igrača i tu je bio zaista klasa. Na Gračanu je sada samo da psihološki podigne momčad jer poraz od Rumunja doživio sam kao kratkotrajni “blackout”, kao loš dan naše reprezentacije. Tako nam se protiv Francuza baš može dogoditi bljesak, jer naša reprezentacija ima kvalitetu. Da nema, ne bi bila tu. Usto, oni su tek sada željni dokazivanja i zato sraz s Francuzima dočekujem kao optimist – dodao je Miloš Hrstić.
Kad smo već kod slavnih Hrvata koji su obilježili EP do 21 godine, počasno mjesto među njima pripada Davoru Šukeru, jedinome našemu igraču okrunjenom titulom “Zlatni igrač”, 1990. godine, kada je Jugoslavija bila poražena u finalu EP-a od tadašnjeg SSSR-a. Šuker je, uz Sovjeta Sideljnikova, bio najbolji strijelac natjecanja.
Kada je Jugoslavija jedini put 1978. bila europski prvak, Zlatnim igračem bio je proglašen tadašnji centarfor Veleža Vahid Halilhodžić.
