– Pregovori nisu išli jednostavno i odluku sam jako teško prelomio. U moj beogradski stan došli su Veber, Mamić, Novosel i Tedeschi, koji me konačno pridobio jer osobnošću pripada mojoj “krvnoj grupi”. Potpisao sam najgori ugovor u životu, no jedino što sam im zamjerio jest to što se ponašaju kao da se rastaju od duše kada daju jedan euro.
Dario Šarić cijelo je ljeto bio na pladnju...
– Neopisivo ga želim, no nisam ja najamni radnik pa da ga treniram samo na godinu dana!
Trofejna generacije Jugoplastike uglas ga opisuje kao “prijateljskog” trenera.
– Zapravo sam prije bio puno gori za igrače. Perasović mi je priznao da sam mu bio noćna mora...
Zanimljivo, praktički svi igrači iz slavne splitske generacije ostali su uz košarku, kao treneri ili na drugim pozicijama, osim Kukoča.
– On ima neviđen talent za trenerski posao! Gledali smo neke utakmice zajedno i zaista ima fantastičan osjećaj da procijeni što ne valja. Kad bih mu htio reći dok sam ga trenirao što ne radi dobro, on je dolazeći k meni govori ono što ja mislim. No, bio je dovoljno pametan da s novcem koji ima živi ljepše i s manje stresa. Da izabere “rasipničku šetnju”, kako bi Englezi rekli za golf, a ne ovu mazohističku profesiju. Dvije stvari nikada mu nisu bile jasne: – Odemo na gostovanje na Kanare i nemamo puno novca, a igrači ga ubace u govornicu da nazovu kući i pitaju: “Kakvo je vrime doli? Ima li južine?”. I tih splitskih “deset minuti” dok sam čekao ljude iz kluba da me voze na aerodrom. Redovito sam kasnio na letove.
Cijeli intervju pročitajte u Maxu!
ima li neki klub u zadnjih 10ak godina od kud ovog blagoglagoljivog demagoga nisu ekspresno potjerali? ostala je još samo cedevita, i vječite ćakule kako je to nekad bilo u jugoplastiki.