"Sotone koje žele uništiti Dinamo neće u tomu uspjeti. Priznajem, nisam u formi, imam puno otvorenih pitanja, noćima ne spavam, ali još ima puno toga što moram napraviti u Dinamu. I zbog toga neću otići – poručio je Zdravko Mamić prošli četvrtak "gradu i svijetu", kojima se obraća češće nego poglavar Katoličke crkve. Bandić je politički mrtav, sponzora nema, no Zdravko bi se morao bojati ako se Varšavska preseli u Maksimir.
Zbog čega se Zdravko Mamić tako uzrujao i gdje on to sve vidi sotone koje bi mu željeli raditi o glavi? Replicirao je saborskom zastupniku Arsenu Bauku, koji je raspitivao ispunjava li prvi Dinamov čovjek sve svoje građanske dužnosti. Verbalna paljba upućena je tom epizodistu, ali zapravo je Zdravko prozvao i sam vrh hrvatske politike. Naravno, za to postoje i razlozi. Naime, njegov najveći saveznik svih ovih godina tijekom kojih je gradio svoje carstvo bio je Milan Bandić.
Zagrebački gradonačelnik svjestan je da je revolucija u Varšavskoj metak koji će mu presuditi, svjestan je da je politički zapravo mrtav. Nakon svih ovih godina i mnogih sumnji da je imao prste u pekmezu i nakon što mu je matična politička stranka zapravo dala nogu, Bandić šalje SOS poziv. Otkazi klupskih sponzora – Turističke zajednice, Zagrebačkog holdinga... – samo su potvrda toga da je politika definitivno podignula ruke od Dinama. I da se sve češće javljaju političari koji se apostrofiranjem Mamića kao sumnjivog lica i na taj način žele dodvoriti svome glasačkom tijelu. Shvatio je Zdravko i da se stadion u Maksimiru neće tako brzo graditi, a da je bez Bandića ideja da Grad nekako sagradi stadion na Kajzerici i daruje ga Dinamu zapravo ravna utopiji. Shvatio je da se obruč steže.
Veliki neredi 1. svibnja, napucani navijač koji je napao policajce, izgubljeno oko, nikako se ne bi smjeli svesti pod zajednički nazivnik – huliganizam. Naime, godinama već dio navijača, koji pogrešnim odabirom metoda postaju huligani, a ne revolucionari, šalje poruku protiv čovjeka koji vodi Dinamo. Za njih je Mamić ono što je za prosvjednike iz Varšavske Horvatinčić. Osoba koja je u sprezi s Bandićem ostvarila mnoge, ne samo sportske ciljeve. I dok god navijači ne shvate da je samo borba prema varšavskom receptu, dakle, kvalitetnim argumentima što se iskazuju na miroljubiv način jer tako se dobivaju saveznici, put k cilju nije moguć, a Mamić je nedostižan.
Za to vrijeme Mamić, koji je priznao da je izvan forme, ali mu odlazak ne pada na pamet, još jednom, baš kao i svih ovih osam godina, radi prema istom receptu. Dovest će novoga trenera, koji je ili već bio tu ili je neka od legendi koju navijači vole, kako bi eventualno napravio tampon zonu.
Mamić će po tko zna koji put izjaviti da on nema kome ostaviti Dinamo, da sve mora pokušati još jednom. Koliko-toliko stabilne financijske prilike omogućit će Mamiću još jednu reprizu serije koju gledamo već osam godina. Domaći naslov prvaka se podrazumijeva, ambicija će biti Europska liga, san Liga prvaka. No, sve su to slatke riječi jer Mamić je i te kako svjestan da u svlačionici pod jugom nedostaje klase.
I to ne samo igračke nego i ljudske. Tako je prvi napadač kluba za klub "teško ozlijeđen", a pet dana poslije, dobro ozračje u reprezentaciji nudi kao eliksir svoga čudesnog ozdravljenja. Drugi je pak noćima u Fontani, i tako redom.
Za kupnju pravih igrača, a treba ih pet-šest da bi se klub bio europski konkurentan, novca ipak nema, pa onda možemo očekivati modre na rubu ili u Europskoj ligi. Izvršni dopredsjednik ostat će i kako bi još nešto zaradio, a onda će negdje oko Svih svetih vjerojatno opet naricati nad europskim proljećem.
treba primitivca jednostavno ignorirati. On je lukav svađa se sa novinarima i dr. i stiče popularnost. Treba njemu, bandiću, kerumu isl. reči Z Bogom.