Istina, Dinamo je Šveđanima zabio četiri, a da je bilo mrvicu više sreće i mirnoće, mogao je u Ligu prvaku ući kao rekorder, s najvišom pobjedom u povijesti pretkola.
Kruno Jurčić poslije utakmice nije klekao i ljubio travu, nije čak ni otrčao počasni krug, ni slao poljupce tribinama. U teren je utrčao i naredio igračima: “Vi otrčite okolo i sve ih pozdravite!”. Šteta, jer i Kruno je, više od svih, zaslužio te ovacije. Ako su mu prije koji tjedan zviždali, sada su ga na ramenima trebali iznijeti s travnjaka.
Ovakva nogometna raskoš ne viđa se svaki dan, malo je trenera zagrebačkoj publici priuštilo ovakvo zadovoljstvo. Nekada davno Zebec, poslije njega Ćiro, Vlak i Cico, u jednoj epizodi i Vaha (Villarreal), sada i Kruno Jurčić. I još k tome s - Calellom. To je zaista remek-djelo europskoga majstora! Majstore iz Gruda, kapa do poda!
I dok slavimo ovu Kruninu simfoniju, igru kakve se ne bi posramile ni najveće europske momčadi, u isto vrijeme najavljujemo dane velike strepnje i iščekivanja. Kako će se Mamić sada, kada u Zagrebu očekujemo Real, Barcu ili Manchester United, oduprijeti ponudama za brazilskoga čarobnjaka Jorgea Sammira?
Zdravko, nemojte nam ga sada oduzeti, tek smo počeli uživati...
Lijepo je cuti kada i oni koji su izrazavali sumnje ,ili stovise neumjesno se rugali igrackoj filozofiji skromnog covjeka iz Gruda , moraju priznati da je on ipak na pravom putu. Tu naravno najprije mislim na novinare, koji si cestoo umisljaju puno vise nego sto uistinu znaju i mogu. Cestitke svima u klubu.Sretni smo da je Zagreb opet bio na nogama i jos jednom pokazao kako se sa srcemi i kulturno navija za svoj klub. Ako danas ima onih kojima to nije povolji, neka pate u svojoj mizeriji. Pozdrav iz Dubrovnika, koji se raduje sa svima.