Sportski tjednik Max! donosi intervju s otpisanim Hajdukovim "tićom" Marijem Tičinovićem.
Izlazili su te 2008. tekstovi o Hajdukovu wunderkindu, Mario Tičinović (21) bio je predodređen za velike stvari, bio je Hajdukov igrač za 10 milijuna eura. Četiri i pol godine poslije Tičinović je u danskom Nordsjaellandu, u Poljudu nisu znali što i kako, nije napravio veliki transfer. Ali Tičinović je sa 21 godinom zreo mladić koji je s danskim prvakom igrao Ligu prvaka.
– Najprije sam bio na posudbi pola sezone pa sam potpisao ugovor na tri sezone. Zadovoljan sam, sretan, kako ne bih bio. Igrao sam u Ligi prvaka, igram u najboljoj danskoj momčadi.
Nordsjaelland zovu “skandinavskom Barcelonom”. Trener Kasper Hjulmand preferira tika-taku.
– Svi kažu da igramo najbolji i najljepši nogomet u Skandinaviji. Ma, kad sam dolazio prvi put na pripreme, nisam ni čuo za klub, kakav danski nogomet. Zajedno smo došli Runje i ja, mislili smo da je to izbij-nabij. Prvi trening uzeo sam loptu, krenuo u dribling, ali to je bilo i zadnji put. Stalno igramo jedan-dva, puno kretanja i dodavanja.
Oduševljen je Tičinović danskom ligom. Putovanja su kratka, utakmica i natrag kući. Mladi Sinjanin smatra da je liga bitno bolja od naše.
– Danska liga je tri puta jača od hrvatske! Kvaliteta je odlična, posljednjeplasirana momčad može bez problema pobijediti prvu.
U Danskoj je doživio ono o čemu nije ni sanjao. Nordsjaelland je igrao Ligu prvaka, ali u skupini sa Šahtarom, Juventusom i Chelseajem nije mogao računati na ozbiljniji otpor.
– Posljednju utakmicu, protiv Chelseaja, igrao sam desnog beka, trebao je neki brzi igrač koji će zaustaviti Hazarda. A znate koliko ja imam zajedničkog s desnim bekom... Ipak, odigrao sam. Liga prvaka nezaboravno je iskustvo, vrh nogometa, stadioni puni... Neki drugi svijet.
Ostale su uspomene iz LP-a. Bodova nije bilo, ali Tičinović će se uvijek sjećati 2012. i razmjene dresova.
– Prvu sam se utakmicu mijenjao s Eduardom, u uzvratu sam uzeo Srnin dres. Protiv Chelseaja sam mijenjao dres s Ivanovićem, a kada smo igrali s Juventusom, zamijenio sam dres s Vučinićem. Želio sam se mijenjati sa svim Balkancima, ha-ha...
U danskom prvaku, u finišu sezone, postao je nezamjenjiv na poziciji lijevog beka. To je pozicija na kojoj Tičinović vidi svoju budućnost.
– Kad sam tek došao, bio sam na poziciji lijevog krila, ali kada bih odlazio na reprezentativne utakmice, izbornik Šušak stavljao me na lijevog beka. U jednom trenutku izbornik me želio vratiti u napad, molio sam ga da me ostavi na beku. S vremenom sam počeo uživati na toj poziciji, sada i u klubu igram lijevog beka. Mi igramo izrazito ofenzivno, dosta visoko, krilni igrači ulaze u sredinu tako da bekovi nadiru iz drugog plana. Sad mi je draže igrati beka, a na tu me poziciju još u najmlađim selekcijama stavljao Ivan Gudelj.
Do samoga kraja prošle godine bio je u promjenjivom statusu. Sada je ulovio svoje mjesto u momčadi.
– U jednom sam se trenutku i naljutio, ali shvatio sam da treba samo raditi i prigoda će doći. Tako se i dogodilo, posljednje četiri utakmice letio sam terenom, igrao dobro.
Mlad je Tičinović, ali nekako djeluje drugačije. Kao da je za ovu godinu odrastao u Danskoj.
– Zreliji sam, valjda me Danska promijenila.
Valjda ga je očvrsnuo i drugačiji način treniranja od onog na koji je naučio.
– Imamo trenera za napad, vezu i obranu, puno se radi na ispravljanju pogrešaka. Kompletan rad u klubu, to je jedan sasvim drugi svijet u odnosu na ovo kako se radi na našim prostorima. Znamo trenirati i na minus petnaest, nema rada u dvorani. I to je jedno pravo iskustvo. Nije čudno da Nordsjaelland igra Ligu prvaka.
Ugovor ga veže do ljeta 2015., u Kopenhagenu su s njim supruga i sin.
– Sve moje misli i planovi vezani su za Nordsjaelland. Živimo u Kopenhagenu, u samom centru, tamo je restoran Hercegovina Nikole i Ivana Jurića. Svaki sam dan tamo, oni su nam puno olakšali dane u Danskoj.
A tu je i Ivan Runje, mladi stoper, koji je iz drugoligaša Mosora u Dansku otišao s Tičinovićem. Runje se afirmirao, standardan je u momčadi, dobio je i poziv izbornika Igora Štimca. Njih su dvojica nerazdvojni.
– Živimo u istoj zgradi, stalno smo zajedno. Napravio je odličan posao, otvorilo mu se na poziciji stopera, prigodu je savršeno iskoristio.
Nismo puno razgovarali o Hajduku, to je vrijeme iza Tičinovića. Ostat će tek gorak okus jer nikad nije dobio pravu prigodu.
– Takva je bila politika kluba, na moju poziciju doveli su Tomasova i Anasa Sharbinija, a na kraju nisu na njima zaradili. Žao mi je što nikada nisam dobio pravu prigodu u Hajduku, volio bih da sam u Poljudu napravio karijeru. Ali nisam mogao više čekati. Dobro, bilo je nekih stvari i do mene, bilo je i ozljeda. Najteže mi je bilo što nikada nisam dobio prigodu odigrati seriju utakmica. Htio sam u Hajduku biti cijelu karijeru. Kada je predsjednik bio Mate Peroš, nisam želio viši ugovor, samo sam tražio minutažu, želio igrati. Kasnije su se mijenjali predsjednici, nikad od Hajduka nisam želio novac, samo minute.
kod mene si na FM 2010 uvijek bio u prvih 11 i odveo si Regensburg do pobjednika LP, ne sekiraj se