Bono Vox družio se s papom Ivanom Pavlom II., šalio se s Georgeom Bushom, pričao s Barackom Obamom, stiskao šake s Muhammadom Alijem..., a u automobilu ga je vozio dečko kojega gledamo u Ledenoj u dresu Medveščaka. Štoviše, u kanadskom gradu Edmontonu, na koncertu pred 65 tisuća gledatelja Vox je publici rekao:
– Želim biti Gilbert Brulé! Divim se tom hokejašu! – kazao je frontmen planetarno popularnog rock-banda hvaleći tadašnju NHL zvijezdu Edmonton Oilersa.
Ispred svlačionice Medveščaka, na stubama koje vode u dvoranu, Brulé (28) je ispričao što je točno razlog da je Voxu bio idol.
VIP gosti na koncertu
– Bio je to običan, kišni dan u Vancouveru, s tadašnjom djevojkom i našim njemačkim ovčarom vraćali smo se s izleta. Kroz prozor automobila vidio sam kako, na jakom pljusku, dva tipa autostopiraju i odlučio sam im stati kako bih ih spasio. A kad ono, autostoper je bio – Bono Vox! – priča Brulé.
Što se dogodilo za vrijeme vožnje, kamo je išao irski roker?
– Vozili smo se desetak minuta, do mjesta gdje su odsjeli on i njegov pomoćnik, a za zahvalu su nam dali dvije VIP ulaznice za koncert koji su sljedeći dan imali u Edmontonu. Otkazao sam sve obaveze te majku, koja je velika obožavateljica U2, odveo na koncert. Bilo nam je sjajno.
Vozite li autostopere i na zagrebačkim ulicama?
– Zasad ne... Bono je bio posljednji koji mi je ušao u automobil.
Spomenuli ste psa, njemačkog ovčara, je li s vama u Zagrebu?
– Letio je pas u Europu, ali ga ne želim time mučiti pa je sad u Kanadi. Ime joj je Bella, stara je četiri godine. Najbolji je pas na svijetu! S curom sam prekinuo, a kako je to naš zajednički pas, sada se oboje brinemo o njemu. Ostali smo u dobrim odnosima, ovčarka je kod nje kad meni traje sezona u KHL-u, a kad se vratim kući, preko ljeta, ja se brinem o psu. Pas mi nedostaje kad sam u Europi...
U životu ste prošli kroz dramu, vaša je sestra Leah izgubila bitku s cerebralnom paralizom kao 12-godišnjakinja. Koliko je na vas to utjecalo? Imate i tetovažu na zapešću posvećenu njoj?
– Ta me tragedija u životu uvijek poticala na rad. Njoj u čast. Mnogo je vremena prošlo od tada, a meni je danas cilj imati humanitarnu zakladu kojom bih pomagao djeci. Jednom sam dječaku iz Vancouvera, još kad sam igrao u NHL-u, pomogao pri teškoj operaciji, išao sam s njime u New York, bio ondje s njime. Želim pomoći ljudima.
Ostanimo još trenutak kod obitelji, zanimljivo je kako ste vlastitoj majci pomogli da se riješi straha od letenja.
– Majka se bojala ući u zrakoplov, ali kako je željela vidjeti kako igram, odlučila je prevladati taj strah. Čak je lani bila na nekim utakmicama u Rusiji. Riješila je i taj problem.
Igrali ste do lani u Avtomobilistu, kod kojeg Medveščak gostuje ove nedjelje. Zamjerili su vam se tada jednom sitnicom, zaboravili su na vaš rođendan?
– Kako to znate?! Istina je.
Rođeni ste 1. siječnja. Možda su na to u klubu zaboravili zbog teške novogodišnje noći?
– Ha-ha, možda. Uobičajeno je da suigračima rođendan čestitamo tako da prekinemo u jednom trenu trening i slavljeniku damo simbolični dar, recimo kutiju čokolade. A na moj rođendan na treningu se to nitko nije sjetio učiniti. Zaboravili su. Napravili su to tek sljedeći dan. Ali, ništa zato, važnije je da mi njih pobijedimo u nedjelju!
Gibson SG za opuštanje
Trenutačno ste šesta momčad Zapada, osam ih ide u doigravanje KHL-a. Do kraja je još osam domaćih utakmica. Hoćete li ostvariti cilj?
– Gusto je na tablici, ali hrabri me što igramo jako dobro. Uostalom, pobijedili smo veliki CSKA nedavno, zar ne! Kod kuće nam ide, ali moramo pobjeđivati i u gostima. Avtomobilist je šansa.
Kako se opuštate? Psa nema...
– Sviram električnu gitaru! Kupio sam Gibson SG, a glazbom me zarazio ujak. On mi je poklonio prvu gitaru, naučio me osnove, a obožavam svirati rock.
Znate li čitati note?
– Sviram po sluhu. Imam i bend u Kanadi, zabavlja me to...
>> Medveščak pobijedio Torpedo i ostao na šestoj poziciji
