Pitate li u Australiji, onda je novi Hajdukov stoper Ljubo Miličević tip kojeg prate skandali, koji sa svakim klubom završi loše. Ali sjednete li za stol sa samim Miličevićem, onda je to neka druga priča. Pun je tetovaža, frizura mu je u stilu Jamesa Deana, ali ne sliči ni na kakvog buntovnika. Otišao je iz Australije uz teške riječi, svašta je kazao o tamošnjem načinu života, proglasio je Australce pijancima...
Otac je bio građevinac
– Bio sam kapetan mlade australske reprezentacije, igrača do 20 godina, i kapetan olimpijske reprezentacije. Bio sam kapetan u Thunu i Young Boysima, znači da nisam neki idiot. Pa nisam valjda tek tako svuda bio kapetan. Ali, nepravdu ne trpim, svakome kažem u lice što mislim. Igrajući za Australiju, dva puta bio sam teško ozlijeđen, nisu me zvali za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj, doživio sam puno toga lošeg, izrekao neke stvari, no neke moje riječi su i izvrnute, ali to je sada iza mene. Da, žestok sam tip, ali koji Hrvat to nije. To je bio revolt zbog odnosa prema meni. Australiju i Australce volim, sretan sam ondje, nemam nikakvih problema. Uostalom, u Australiji je moja obitelj sve stekla. Radnička smo obitelj, otac Ljubo radio je kao građevinac, majka Višnja još radi. Obitelj je na sve rekla: "Ljubo, mi te volimo!" – priča Miličević.
Fanatična je njegova ljubav prema Hajduku. Gotovo da graniči s ludilom. Nekako nas je strah za tog momka, kako će reagirati kada istrči pred 30 tisuća navijača u grotlu Poljuda. Da se ne bi srušio u nesvijest.
– Ha-ha... Otac je uvijek puštao dalmatinske pjesme, pričao mi je o Hajduku. Rođen sam u Australiji, ali naša kuća bila je Hrvatska. Tata je iza kuće imao loptu, vježbao sam kao da sam Hajdukov igrač. Tu ljubav imate ili nemate, ona se ne može objasniti. Neki menadžeri nudili su mi odlazak u Dinamo, ali rekao sam im davno, ako je Hrvatska u pitanju, da mogu igrati samo u Hajduku.
Još je pod dojmom dolaska u Hajduk. Svako jutro budi se sretan zbog ostvarenja životnog sna.
O tome sam maštao
– Odlično mi je, upoznajem Split. Trčim svako jutro, smješten sam u hotel "Luxe" kod Joze Parčine. Trčim svuda, tako upoznajem grad. Na posljednjem trčanju sam zalutao, naletio na novogradnju. Javio sam se momcima na gradilištu i krenuo dalje. Već me ljudi prepoznaju. Uh, ostvarili su se svi moji snovi. Ovo je ono o čemu sam maštao cijeli život, nikad nisam bio spremniji – kaže Miličević.
Oduševljen je što će ga voditi Krasimir Balakov.
– Balakov je veliko ime, vjerujem da je i takav trener. Jedva čekam da počnu treninzi, da učim od njega – zaključio je Miličević.
Kada su kadeti Hajduka davno gostovali u Melbourneu, igrači su spavali po kućama. Kod obitelji Miličević spavao je Igor Tudor.
- Ima restoran na Bačvicama? Uh, idem čim se malo smjestim. Sretali smo se poslije Tudor i ja, često smo razgovarali - prisjetio se Miličević.
Velika je ( nezamisliva) iseljenicka ljubav prema Domovini...