S jučerašnjim danom u Iranu je evidentirano gotovo 41.500 zaraženih koronavirusom (7. na svijetu) te čak 2757 umrlih. Srećom, izbornik iranske nogometne reprezentacije, Riječanin Dragan Skočić (51) nije više u Teheranu, nego u rodnome gradu i čeka da se epidemija stavi pod kontrolu.
Pa iako u Rijeci trenutačno vrijeme provodi s obitelji, relativno spokojan u odnosu na koronavirus, još je pod dojmom nedavnoga dramatičnog odlaska iz Teherana.
Zbilo se to 11. ožujka. Međutim, priča o Skočićevu prvom dodiru s koronavirusom datira od veljače kada je iz Moskve letio u Teheran. U Rusiji je tada Skočić bio okončao svoju miniturneju po europskim klubovima obilazeći iranske reprezentativce.
– U moskovskoj zračnoj luci tada sam prvi put vidio filmske scene koje su mi bile jezive i jako su me se dojmile. Naime, u tri sata ujutro na aerodromu su, pod pratnjom osiguranja zračne luke, munjevito protrčavale skupine kineskih putnika s maskama na licima. Bio sam nepripremljen na takvu situaciju i tada sam vidio da je vrag odnio šalu s tim koronavirusom – počeo je svoju priču Skočić.
Dva tjedna u samoizolaciji
Nakon dolaska u Teheran, izbornik je ipak bio mirniji jer je bio smješten u kampu reprezentacije.
– Dok sam boravio u Teheranu, bio sam u kontaktu s maksimalno četvoricom ljudi, svojim suradnicima. A kamp reprezentacije doista je moderan, vrhunski opremljen, na razini opremljenosti kampova najvećih europskih klubova. Tamo smo praktički bili izolirani, dva puta dnevno mjerili su nam tjelesnu temperaturu, sve je bilo dezinficirano i bio sam na sigurnom.
Njegova drama u Teheranu nastupila je tek kada je namjeravao napustiti glavni grad Irana. Naime, svi letovi u Europu bili su popunjeni i odjednom se našao u bezizlaznoj situaciji, sve dok u pomoć nije priskočio naš veleposlanik u Iranu dr. Drago Štambuk, 69-godišnji liječnik, pjesnik i iskusni diplomat. Koji, unatoč galopirajućoj epidemiji, još uvijek boravi u Iranu, kao veleposlanik zemlje koja predsjeda Vijećem Europske unije. Tako je naše veleposlanstvo u Iranu trenutačno jedina misija iz Europske unije u toj zemlji.
– Kada sam već bio obeshrabren da neću moći uloviti let u Europu, oko 19 sati nazvali su me iz veleposlanstva i kazali mi da imam let u pet ujutro. Bio sam iznenađen jer nigdje na internetu nisam mogao pronaći taj let. Kao da nije postojao, kao u filmu.
Odmah sam krenuo prema aerodromu jer zbog svih kontrola morate doći na let barem pet sati ranije. Tako sam, zahvaljujući dr. Štambuku, koji me oduševio svojom ljudskošću i profesionalnim pristupom, ulovio let za Europu. Njime su putovali i diplomati koji su lovili zadnje letove iz Teherana. Da se nisam ukrcao u taj zrakoplov, tko zna kada bih uopće izišao iz Irana – priča Skočić.
Moharrami nije iznenađenje
Zanimljiva anegdota dogodila mu se za vrijeme leta.
– Bio je to let kompanije Iranair u Frankfurt, za vrijeme kojeg sam zaspao i probudio sam se kada smo sletjeli. Ustao sam kako bih izišao iz aviona, kada su me drugi putnici zaustavili: “Kamo ćete, nismo još u Frankfurtu!?”.
Naime, kako kompanija Iranair zbog sankcija Iranu ne smije bilo gdje točiti gorivo, sletjeli smo u Rimini. Strašno je kako politika usmjerena protiv Irana i u ovakvim okolnostima nema milosti. U Riminiju sam proveo dva sata u zagušljivu zrakoplovu na pisti, bez ventilacije, svi pod maskama, naravno uz veliki rizik da pokupim virus.
Tek nakon dva sata nastavili smo let u Frankfurt. Kada sam napokon sletio u Zagreb, unajmio sam automobil i otišao u Rijeku, gdje sam proveo dva tjedna u samoizolaciji u jednom stanu, odvojen od najuže obitelji. Supruga i ujak donosili su mi hranu, a najteže mi je bilo što nisam mogao zagrliti svoju tek godinu i devet mjeseci staru kćerkicu Anu.
Izbornik, srećom, nije imao simptome koronavirusa, pa je posljednjih tjedan dana s obitelji.
– Ponio sam iz Irana hrpu CD-ova s nastupima iranske reprezentacije, iako sam već gledao tridesetak njezinih utakmica.
Jeste li vidjeli posljednje nastupe dinamovca Moharramija?
– Vidio sam njegov sjajan nastup u derbiju s Hajdukom. To me nije nimalo iznenadilo jer je Moharrami bio moj igrač u iranskom Malavanu gdje sam ga sa 17 godina uvrstio u prvu momčad. Moharrami je igrač iznimnog potencijala, a ima samo jednu slabost, ponekad se voli zaigrati u igri prema naprijed, pa se zna sporije vraćati u obranu. Kada bi to ispravio, bio bi vrhunski branič. Da, on je kod mene u najužim kombinacijama za prvih 11 iranske reprezentacije – zaključio je Skočić.
