Dugo vremena smo od hrvatskih sportskih ljubitelja slušali priče kako hrvatsko alpsko skijanje nakon završetaka karijera Kostelića nikad neće biti ni na približno takvoj razini, da više nećemo imati pojedince koji će se natjecati za najviše stepenice u Svjetskom kupu. Naravno, teško je bilo kome iz Hrvatske baš doći na suludo visoku razinu na kojoj su bili Janica i Ivica, oboje osvajači Velikih kristalnih globusa u svojim karijerama, ali ponosni smo da su ove tvrdnje iz početka odlomka demantirane jer ova sezona nam pokazuje da imamo više aduta sposobnih boriti se za najviša mjesta u utrkama među najboljom konkurencijom.
Iako smo u protekle tri do četiri sezone imali nekolicinu bljeskova i sjajnih rezultata, sezona u tijeku, 2023./24., prva je nakon gotovo dva desetljeća u kojoj Hrvatska kontinuirano ima kandidate za plasmane na postolja Svjetskog kupa i u konkurenciji skijaša i u konkurenciji skijašica.
VIDEO Loše vijesti za Filipa Hrgovića
To smo, naravno, imali priliku redovito pratiti za vrijeme karijera brata i sestre Kostelić. Od sezone 2000./01. pa sve do sezone 2004./05. i Janica i Ivica su uspješno zauzimali mjesto na postolju u nekolicini utrka te ponosno predstavljali Hrvatsku na najvišim stepenicama Svjetskog kupa. Ivica je u sezoni 2005./06. malo izašao iz prave forme pa u njoj nije upisao plasman na postolje, dok je ta sezona bila posljednja u Janičinoj karijeri. Dakle, sezona 2004./05. je bila posljednja u kojoj su i Janica i Ivica ostvarili plasman na postolju.
Još jednom se to dogodilo u sezoni 2006./2007. kad je Ivica Kostelić prvim mjestom u kombinaciji u Reiteralmu i trećim mjestom u slalomu u Alta Badiji ostvario dva postolja za tu sezonu, dok je u konkurenciji skijašica jedno od svoja dva postolja karijere dohvatila Ana Jelušić (sada Ana Jelušić Black) drugim mjestom u slalomu na Sljemenu. Nakon tog siječnja 2007. godine sve do uvodnog dijela ove sezone čekali smo na plasmane na postolje i u muškoj i u ženskoj konkurenciji u istoj sezoni.
Nakon što je Ivica Kostelić tijekom proteklog desetljeća također završio skijašku karijeru, na povratak Hrvatske na postolje čekali smo do 2020. godine kad je među najbolje na svijetu dospio Filip Zubčić. On je u 2020. i 2021. čak deset puta uspijevao dolaziti do postolja, devet puta u veleslalomu te jednom u slalomu. No, nakon toga uslijedio je dvogodišnji pad u formi gdje Filip više nije bio na toj razini. Nije dopustio Zagrepčanin da ga taj period pokoleba te se ove sezone vratio u svojem najboljem izdanju ostvarivši drugo mjesto u Alta Badiji te treće mjesto u Adelbodenu u veleslalomu, a pored toga je imao još dva četvrta mjesta (Val d'Isere i Alta Badia).
VEZANI ČLANCI:Žensko skijanje je u Hrvatskoj svojevrsni povratak na veliku scenu počelo doživljavati prošle sezone, kad je Leona Popović došla do svojih najboljih izvedbi i počela konkurirati najboljim djevojkama u slalomu, a na samom početku svoje karijere je zablistala Zrinka Ljutić, koja trenutno nosi epitet najbolje mlade nade ženskog skijanja u svijetu prema bodovanju FIS-a. Prvo žensko postolje još nakon spomenute Ane Jelušić došlo je na kraju prošle sezone kad je prvo Ljutić bila treća u slalomu u Špindlerovu Mlinu, a potom je na završnici sezone u Soldeu isto uspjela učiniti i Leona drugim mjestom.
Ove sezone su djevojke nastavile boriti se među najbržima, pa je tako Leona već na samom startu sezone bila druga na slalomu u Leviju, i tako uz Zubina spomenuta postolja u veleslalomu imamo prvu sezonu nakon čak 17 godina u kojoj hrvatsko skijanje ima postolja u obje konkurencije.
Jako je lijepo hrvatskim ljubiteljima skijanja pratiti i muške i ženske utrke Svjetskog kupa sad kad znaju da se mogu nadati i sjajnim rezultatima domaćih aduta, nakon što su jako dugo vremena morali gledati utrke bez tog očekivanja za velike stvari domaćih predstavnika.
Jedino vrijeme kada sam povremeno pratio skijanje je bilo za vrijeme Kostelića. Taj sport je nebitan kao i pikado, ali onda smo dominirali bahate Švicarce, Austrijance i Njemce pa sam volio gledati.