Lagao bi onaj tko bi rekao da ovo nije čudna sezona. Koronavirus nas je sve spustio na zemlju, zatvorio u kuće i ostavio bez nogometa nekoliko mjeseci. No pauza je gotova i sve se nastavlja tamo gdje je stalo još u ožujku. Prve utakmice u Hrvatskoj su odigrane i donijele su finaliste Kupa – Lokomotivu i Rijeku. Od polufinala kvarnerske momčadi i Osijeka još se vuku repovi suđenja, no kakvo je stanje u domu finalista na Rujevici, upitali smo Franka Andrijaševića (28), igrača koji je hrvatski Kup osvojio tri puta (s Hajdukom, Dinamom i Rijekom).
Prvenstvo će biti zanimljivo
– Dobra je atmosfera. Svjesni smo da su ova dva mjeseca neigranja ostavila traga na nama i vidjelo se to u prvoj utakmici. No sada ćemo se početi dizati. Ovo je bila jedna od naših lošijih partija ove sezone, ali pokazali smo karakter i prošli dalje – kaže Rijekin veznjak pa priznaje da nije bilo lako vratiti se na travnjak nakon izolacije.
– Prvi put da smo se suočili s takvom situacijom, nije lako, bili smo zatvoreni, nismo mogli puno raditi. No ne treba tražiti alibije u tome. Okrećemo se novim izazovima. Malo smo osjetili taj početak, sada će sve biti bolje. A ni izolacija nije bila loša. Imam dvoje djece tako da sam se njima posvetio. Bio sam s obitelji, malo sam izašao ispred kuće trčati, radio sam programe treninga koje su nam dali treneri – kaže Andrijašević koji dobro zna kakva ga momčad čeka u finalu 1. kolovoza u Šibeniku.
– Lokomotiva je jako dobra. Imali su niz pobjeda prije korone. Mladi su, perspektivni, željni dokazivanja. Na kraju krajeva i ja sam igrao za Lokomotivu tako da znam kako funkcionira klub. Dobri su, svjesni smo toga, bit će zanimljivo.
A zanimljivo je i sada, posebice jer su na snazi posebne epidemiološke mjere zbog koronavirusa.
– Najviše boli to što nema navijača. Zadnju utakmicu bili su iznad tribina, nisu mogli na stadion, ali barem smo bili skupa. Značilo nam je to puno. Vjerujem da bi se to moglo popustiti i da će navijači moći na stadione jer nije da u HNL-u dolazi po 30.000 navijača, to su dvije do pet tisuća navijača, a nama puno znače. Drugačija je atmosfera, ali i mi igrači smo onda drugačiji.
A kakvi će biti u nastavku prvenstva u kojemu Rijeka ide u goste Istri 1961 u nedjelju?
– Sve su to sada teške utakmice. Svi se za nešto bore; neki za opstanak, neki za mjesta u Europi. Nema puno utakmica do kraja, bit će zanimljivo prvenstvo. Ovaj početak, dok svi ne dođemo k sebi i u formu, neće biti bajan. S Istrom smo igrali i prijateljsku utakmicu, ali neće biti isto, moramo ispraviti greške koje smo tada radili.
Rijeka je trenutačno druga momčad na prvenstvenoj tablici, u borbi za mjesta u europskim natjecanjima, ambicije kluba su velike...
– Cilj nam je obraniti Kup. Nitko te sutra neće pitati jesi li bio u finalu, nego jesi li ga osvojio. A želimo ostati i drugi u prvenstvu. Imamo kvalitetu, samo se moramo još malo podići.
Andrijašević je trenutačno na jednogodišnjoj posudbi iz belgijskog Genta. U Rijeci bi trebao ostati do kraja prvenstva i ima samo jednu želju.
– Iskreno, bio bih najsretniji kada bih ostao tu još godinu dana na posudbi. No, što će biti, ne znam. Moj menadžer radi na tome. Smatram da u Gentu za mene više mjesta nema.
Kako i ne bi želio ostati kada je u Rožmanovoj momčadi baš on jedna od najvažnijih karika. Ove sezone upisao je 19 nastupa i zabio četiri pogotka.
– Svaki igrač se osjeća dobro kada igra, kada je bitan, pa tako i ja. Rijeka mi je puno toga dala. Od prvog dana uvijek su bili pozitivni bez obzira na to što sam bio igrač i Hajduka i Dinama. Ovdje se najbolje osjećam što se tiče HNL-a. Vjerujem i ja u neki iskorak, neki transfer. No za sada bi i za mene i Rijeku i Gent bilo najbolje da ostanem tu na posudbi. A kasnije, volio bih jednom, makar na jednu sezonu, zaigrati u Španjolskoj. Oduvijek sam tamo htio igrati – kaže Rijekin broj 19 pa nastavlja o reprezentativnim ambicijama.
– Svi mi sanjamo da jednog dana igramo u reprezentaciji, ali ne opterećujem se. Nisam u Belgiji igrao pa sam možda nestao s tog radara, ali imam ambicije da ponovno zaigram za reprezentaciju.
Osvrnuo se i na trenera Simona Rožmana.
– U početku je bilo možda malo problema, teško smo se nalazili, bilo nam je novo. Ali sve je počelo ići nabolje. Vidjelo se to i na terenu. Mlad je, želi nam prenijeti svoje znanje. Imamo dobar odnos s njim svi skupa.
Nogomet kao slamka spasa
Pitali smo Franka je li postojala neka alternativa u njegovu životu, izvan nogometa?
– Gledao sam da završim školu, no nisam se u tome vidio. Imao sam u glavi da je nogomet moja slamka spasa. To sam želio raditi i znao sam da moram dati sto posto.
Najviše je naučio od Španjolaca.
– Živio sam tri godine u Madridu, ali zavolio sam Barcelonu zbog načina igre. Barça mi je nadraži klub, od malih nogu navijam za nju. Kada želim nešto naučiti, gledam njihove igrače, pogotovo kada su u ono vrijeme bili Xavi, Iniesta... Oni su ostavili veliki trag na mene i cijeli svijet.
Za kraj se Franko prisjetio i događaja koji je obilježio njegovu karijeru.
– Uvijek će mi dupla kruna s Rijekom biti posebna. Često se toga sjetim, tih događaja i emocija. Vrte mi se stalno slike po glavi. Iako sam s Dinamom sezonu prije osvojio prvenstvo, kada sam ga slavio s Rijekom, osjećao sam se kao da mi je prvo. Ta sezona 2016./17. ostat će mi u pamćenju cijeli život.
